U Washingtonu su 2. ožujka 1994. godine predsjednik bošnjačke vlade Haris Silajdžić, predstavnik Hrvata Krešimir Zubak i hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić potpisali preliminarni sporazum o spajanju hrvatskih i muslimanskih teritorija u federaciju sedam etničkih županija (Washingtonski sporazum).
Ovaj ugovor je službeno potvrđen potpisima 18. ožujka iste godine.
Kasnije, Daytonskim sporazumom, ta federacija postala je jedan od dva entiteta u bivšoj jugoslovenskoj republici BiH – uz Republiku Srpsku.
Washingtonski sporazum doveo je do prekida krvavog rata između zaraćenih strana – Republike Hrvatske, Herceg-Bosne i armije pod kontrolom ratne bošnjačke vlade.
Prema konačnom sporazumu, kombinirana teritorija pod kontrolom hrvatskih i bošnjačkih snaga podijeljena je na deset autonomnih županija i uspostavljena je muslimansko-hrvatska federacija.
Županijski sistem uspostavljen je sa ciljem da spriječi dominaciju jedne etničke grupe nad drugom.
Kasnije potpisani Splitski sporazum imao je za cilj stvaranje slabe federacije ili konfederacije između Hrvatske i Federacije BiH (bošnjačko-hrvatske federacije), ali nikada nije zaživio zbog odbijanja političkog Sarajeva da ga sprovede.
