Dvanaestogodišnja djevojčica iz Venezuele, koja je provela 32 sata zarobljena ispod ruševina zgrade srušene u katastrofalnom potresu, ispričala je kako je preživjela jedući kečap i sir.
Njezina majka Karina za to je vrijeme prolazila kroz agoniju, uvjerena da je izgubila svoje jedino dijete, sve dok joj volonteri nisu javili da je djevojčica živa, piše BBC.
Karina Blanco upravo se spremala na sat spinninga kada je tlo počelo podrhtavati. Potres je postajao sve jači pa je zgrabila torbu i zajedno s ostalima istrčala na ulicu.
„Kada sam shvatila što se događa, počela sam vikati: ‘Moja kći, moja kći.’ Sjela sam u automobil i vozila najbrže što sam mogla“, ispričala je Karina.
EL VIDEO QUE LES SALVÓ La vida a Fabiana y algunos de sus vecinos, que quedaron atrapados debajo de los escombros, luego de los dos terremotos en Venezuela. La pequeña lanzó este SOS desde su celular, de modo que pudo ser ubicada por los rescatistas. pic.twitter.com/11CY5LBRNM
— ChivasYCrónicas (@ChivasYCronicas) June 30, 2026
Njezina jedina kći, dvanaestogodišnja Fabiana, bila je sama kod kuće kada su 24. lipnja Venezuelu, u razmaku od svega nekoliko sekundi, pogodila dva snažna potresa. Drugi, jačine 7,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici, bio je jedan od najjačih koji su pogodili zemlju u posljednjih stotinu godina.
Mislila je da je nitko neće spasiti
Kada je Karina stigla do svoje zgrade u Caraballedi, u sjevernoj saveznoj državi La Guaira, jedva je povjerovala prizoru.
„Vidjela sam jednu zgradu, zatim prazninu na mjestu gdje je bila moja, a onda drugu zgradu“, rekla je.
U njihovom stanu na prvom katu deseterokatnice Fabiana se nalazila u majčinoj spavaćoj sobi.
Kada je osjetila podrhtavanje, utrčala je u kuhinju i uhvatila se za kuhinjsku radnu ploču dok su se zidovi oko nje urušavali. Sila ju je bacila na pod.
„Vidjela sam kako se stvari tresu, padaju i lome, a onda su zidovi popucali. Zid koji je dijelio naš stan od susjednog srušio se. U tom trenutku pomislila sam: Umrijet ću. Neću ovo preživjeti. Nitko me neće spasiti“, ispričala je Fabiana.
Tada je za nju počela agonija koja je trajala 32 sata.
Ispred srušene zgrade njezina majka Karina ugledala je polovinu kćerina kreveta kako viri iz ruševina.
„Trčala sam s jednog kraja na drugi vičući: ‘Mrtva je. Moja kći je mrtva.’ Nisam znala što učiniti“, rekla je.
Za to vrijeme Fabiana je ležala ispod ruševina u tišini, okrenuta licem prema gore, zarobljena sa svih strana, sa stropom koji joj je gotovo dodirivao lice.
„Inače sam veoma anksiozna i klaustrofobična. Ali ne znam zašto, obuzeo me neki čudan mir. Možda mi je um bio u šoku“, kazala je.
Nešto kasnije medicinska sestra, koja je radila kao njegovateljica kod susjeda s kata iznad, počela je dozivati kako bi provjerila čuje li je itko. Fabiana joj je odgovorila.
„Rekla mi je da ostanem mirna i da će sve biti u redu“, prisjetila se djevojčica.
Šest sati nakon potresa, oko ponoći, spasioci su izvukli medicinsku sestru. Volonterima je rekla da se unutra nalazi živa djevojčica po imenu Fabiana.
„Već sam se bila predala Bogu, moleći za snagu da započnem novi život bez Fabiane. A onda mi je netko prišao i rekao: ‘Vaša kći je živa’“, ispričala je Karina.
„Iz nekog razloga nisam gubila nadu i vjeru“
Odmah je otrčala natrag do ruševina i počela vikati kroz pukotine, dozivajući kćerino ime. Međutim, Fabiana je ispod gomile betona nije mogla čuti.
„Iz nekog razloga nisam gubila nadu i vjeru“, rekla je djevojčica.
„Jedna noga bila mi je savijena u bolnom položaju pa sam pomaknula komad ruševine kako bih je mogla ispružiti. Tom prilikom zadobila sam ogrebotine i posjekotine, ali sam pronašla bočicu kečapa i malo naribanog sira. To me održalo pri svijesti“, rekla je.
U zoru je na mjesto događaja stigla skupina venezuelanskih vatrogasaca. Ušli su u ruševine i dozivali Fabianu, ali nisu dobili odgovor.
Za Karinu je to bio jedan od mnogih trenutaka u kojima se nada pretvarala u očaj.
„Rekli su mi da se ništa ne može učiniti i otišli su. Obuzela me strašna pomisao da se možda ugušila ili doživjela srčani udar. Tada mi je prišao jedan volonter i pitao što se događa.“
„Okrenula sam se prema svima i vrisnula: Moja kći je živa“
„Taj čovjek, Viktor, bio je moj heroj“, rekla je.
U međuvremenu, Fabiana je ispod ruševina pronašla svoj mobilni telefon. Nije bilo signala jer su mobilne mreže bile u prekidu, ali je odlučila snimiti video. Mislila je da će ga kasnije moći poslati majci ili nekome tko bi mogao pomoći.
„Zgrada Ritamar Palace. Bio je potres i sve se srušilo. Nema svjetla. Nema nikoga da nas spasi. Sama sam. Mnogi susjedi su zarobljeni. Potrebna nam je vaša pomoć“, govori Fabiana na snimci.
Za to vrijeme volonter Viktor popeo se na ruševine i počeo dozivati Fabianu.
Ovoga puta ga je čula i odgovorila mu. On je to odmah javio Karini.
„Okrenula sam se prema svima i vrisnula: ‘Moja kći je živa’“, prisjetila se.
„Ljudi su počeli pristizati u velikom broju, donosili su alat. Ali vatrogasci koji su tada bili tamo rekli su da je nemoguće doći do nje i otišli su“, dodala je.
Snimka spašavanja postala je viralna
Nekoliko sati kasnije stigla je druga vatrogasna postrojba. Uvjeravali su je da će izvući Fabianu, ali ni oni nisu uspjeli doći do nje.
Viktor se neprestano vraćao na mjesto s kojeg je mogao razgovarati s djevojčicom kako bi je smirio.
Vatrogasci su pozvali specijalni spasilački tim iz Caracasa, ali dok su oni stigli već je pao mrak.
Karina je trčala unaokolo tražeći svjetiljke i moleći ljude za pomoć. Sedam motocikala i nekoliko automobila usmjerilo je svoja svjetla prema srušenoj zgradi.
Spasioci su malo-pomalo probijali beton i konačno napravili otvor dovoljno velik da ugledaju Fabianu.
Snimka tog trenutka, nasmijane Fabiane koja proviruje kroz otvor, postala je viralna u Venezueli.
„Nakon toliko sati zatočeništva preplavila me radost kada sam ih ugledala. Shvatila sam da ću biti spašena“, rekla je Fabiana.
Spašeno je samo troje ljudi iz zgrade
Oko dva sata ujutro, 32 sata nakon potresa, spasioci su uspjeli iskopati tunel dovoljno širok da izvuku Fabianu.
Izašla je iz ruševina uz pomoć spasilaca i pala majci u zagrljaj.
„Kada sam izašla, vidjela sam svoju obitelj, vidjela sam potpuno srušenu zgradu i činilo mi se kao da to nije stvarno, kao da gledam neku televizijsku seriju“, rekla je.
Karina kaže da je od gotovo 50 ljudi koji su živjeli u njihovoj zgradi samo troje spašeno živo.
Do jučer je potvrđena smrt 3.342 osobe u potresima, dok se deseci tisuća ljudi i dalje vode kao nestali.
Osim prijeloma lijeve noge te nekoliko ogrebotina i modrica, Fabiana nije zadobila druge ozljede.
„Što više jedna majka može poželjeti? Moja kći je živa“
Sada živi s bakom.
„U početku sam se bojala leći, posebno na leđa, jer bi me to podsjećalo na vrijeme provedeno ispod ruševina“, rekla je.
Na ulicama ispred njihova sadašnjeg doma u La Guairi još uvijek ima mnogo srušenih zgrada.
„Izvan ove kuće vlada velika tuga. Osjećam ogromnu bol kada pomislim na svoje susjede i prijatelje. Trebat će nam vremena da se oporavimo. Ali nastavit ćemo dalje“, rekla je Karina.
„Što više jedna majka može poželjeti? Moja kći je živa“, zaključila je.
Vijesti.ba