Ovisnost o psihoaktivnim tvarima, kockanju i internetu u Bosni i Hercegovini postaje sve rašireniji problem, a posebno zabrinjava činjenica da su njome sve češće pogođeni mladi, pa čak i maloljetnici. Istodobno, kapaciteti ustanova za liječenje i rehabilitaciju nisu dovoljni, dok su mjesta u rijetkim postojećim centrima uglavnom popunjena.
U Klinici za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli liječnici se svakodnevno susreću s pacijentima koji se bore s nekim oblikom ovisnosti. Među njima je sve veći broj maloljetnika, ovisnih o kockanju, internetu, ali i psihoaktivnim tvarima.
Nermina Kravić, voditeljica Odjela za dječju i adolescentnu psihijatriju UKC-a Tuzla, upozorila je na rezultate istraživanja provedenog prošle godine. Kod više od polovice hospitaliziranih maloljetnika u uzorcima urina otkriveni su tragovi neke od psihoaktivnih tvari.
Službeni podatci o ukupnom broju ovisnika u BiH ne postoje, no problem je prisutan u brojnim obiteljima i sve se više osjeća u društvu. To potvrđuju i podatci Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim tvarima u Smolućoj kod Lukavca, čiji su kapaciteti već odavno popunjeni, a formirane su i liste čekanja.
Direktor Centra Mevludin Joldić navodi kako im se svakodnevno obraćaju osobe koje traže pomoć, bilo kroz savjetovanje ili prijem na liječenje. Primjećuje i da se problem sve češće javlja među mlađom populacijom, među kojom ima korisnika koji su psihoaktivne tvari počeli uzimati još tijekom osnovne škole.
PREPORUKA ZA VAS
U Centru je trenutačno smješteno 20 korisnika koji prolaze psihoterapiju i radno-okupacijske aktivnosti. Bave se, između ostalog, šivanjem, radom na CNC stroju i poslovima u plasteniku, a sudjeluju i u proizvodnji namirnica koje se potom koriste u kuhinji ustanove.
Problem je posebno izražen kada je riječ o maloljetnicima. Iako roditelji često traže pomoć, njihova djeca ne mogu biti smještena u Centar u Smolućoj, koji im može pružiti savjetodavne usluge. Zbog toga je Tuzlanskoj županiji potrebna specijalizirana ustanova koja bi mogla primati i liječiti maloljetne osobe s problemima ovisnosti.
Joldić naglašava kako se ovisnost mora liječiti uz pomoć stručnjaka te da traženje pomoći treba biti shvaćeno kao čin odgovornosti, a ne kao razlog za sram ili stigmatizaciju.
Da rehabilitacija može donijeti konkretne rezultate, potvrđuju i iskustva korisnika koji su se nakon liječenja ponovno uključili u društvo, zaposlili i osnovali obitelji. Kroz rehabilitacijske programe Centra tijekom prošle godine prošlo je 89 korisnika, piše BHRT.
Upozorenja stručnjaka pokazuju kako problem ovisnosti u BiH zahtijeva sustavniji pristup, posebno kada je riječ o prevenciji, ranom prepoznavanju problema i dostupnosti liječenja za djecu i mlade.