Fratar iz Njemačke: Hrvati, ostanite na ognjištima!
Sretan Božić hrvatskome rodu, sretan Božić i slobodu, neka vječno živi naša mati i sinovi njezini Hrvati…, odzvanja pjesma ovih dana diljem područja u kojima žive Hrvati. Približava se najmilosnije doba u godini, doba kada vlada posebna radost u srcima ljudi.
Blagdan je Isusova rođenja, Božić je. Tisuće onih koji su otišli iz BiH i Hrvatske proteklih godina ovaj Božić neće slaviti na rodnoj grudi. Pjevat će i podizati čaše u njemačkim, irskim, kanadskim, američkim i drugim područjima koja su naselili. Razgovaramo ovih dana s brojnima koji su otišli. Ističu da, osim posebne radosti, u njihovim srcima vlada i posebna tuga. Nema ih ondje gdje su prvi put progledali, nasmijali se, prohodali…
Dolaze cijele obitelji
O svemu tome reporteri Večernjeg lista razgovarali su s fra Ivanom Kovačevićem, voditeljem Hrvatske katoličke misije u Hanauu u saveznoj državi Hessen, 25 kilometara od Frankfurta. Misija okuplja oko sedam tisuća vjernika.
Broj vjernika u posljednje dvije godine se udvostručio. Dolaze cijele obitelji, i to ne kao prije kada se razmišljalo: “Zaradit ćemo malo novca, popraviti kuću ili kupiti auto i vratiti se”. Ne, sada dolaze da se više ne vrate. To je žalosno, gledajući ih ovdje u stranoj zemlji s novim životnim početkom, izložene svim mogućim i nemogućim stresovima koji nameće nepoznavanje jezika, zakona…, govori fra Ivan u uvodu razgovora.
Ističe kako su doseljenici napunili crkve, dvorane za vjeronauk, folklore i sve aktivnosti kojima ih Hrvatska katolička misija pokušava još više približiti domovini. Govori i kakva je priprava za Božić u Njemačkoj. Ovih dana u BiH gdje žive Hrvati crkve su prepune vjernika, upravo zbog misa zornica.
Zornice je kod nas jako teško organizirati. Prvo trebaš imati crkvu na raspolaganju, koju je jako teško, nažalost, dobiti. A i naši ljudi ne žive u jednoj župi, nego u nekoliko njih, tako da je nekad i daleko doći do crkve, radi se o nekoliko desetaka kilometara. Zato je, opet kažem, jako teško zornice održavati i organizirati, govori fra Ivan za Večernjak.
Kod ljudi koji ne mogu doći kući za blagdane, miješaju se emocije, radost, tuga, nostalgija…
Nostalgija se, naravno, osjeti baš pred ove velike blagdane. Onaj tko može otići u domovinu, sav sretan to prepričava. Kaže: “Zamisli, nakon toliko godina provest ću Božić u rodnom mjestu“. Kad čuješ tu rečenicu, osjetiš koliko radosti izlazi iz te osobe, kaže fra Ivan za Večernjak.
Tuđa zemlja i kultura
Mnogo radnika govorilo je i kako nedostaje emocija kod poslodavaca kad su blagdani. Nekada ranije pustili bi ljude da idu obiteljima pa bi im i produljili koji dan odmora. Danas to nije tako.
Što se tiče poslodavaca, većina Hrvata iz BiH i Hrvatske radi kod naših poslodavaca, a to je postalo sve “globalno”. Ne gleda se na osobu, obitelj, nego na termin: posao se mora obaviti u terminu i zato je pritisak pojačan, ljudi rade pod stresom. Ako ne obaviš posao, dolaze penali, a to je ubitačno za poslodavca. Sve je postalo komercijalno. Fra Ivan je iz Njemačke poslao poruku Hrvatima s ovih prostora.
Moja poruka bila bi: ako ikako možete, ostanite na svojim ognjištima jer tuđa zemlja, jezik i kultura jako su teški. Osim toga, ovdje se sada prelama konglomerat kultura, vjera i svjetonazora. Velika je to opasnost za našu djecu i mlade, tako da se ovdje nazire “finiš Europe”, kraj kršćanstva, završava fra Ivan.
