Mutacija ima uvijek, sva živa bića imaju genetički materijal koji mutira i to je osnova procesa evolucije. Mutacije su nasumične i na njih utječe prirodna selekcija. Ako je neka od mutacija takva da stvara povoljno svojstvo, omogućuje organizmu bolje preživljenje i brže razmnožavanje, ona će postati zastupljenija – kaže za 24sata.hr prof. dr. sc. Kristian Vlahoviček sa Zavoda za molekularnu biologiju biološkog odsjeka Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu. Nastavlja kako isto pravilo vrijedi i kod virusa, samo što se evolucija u tom slučaju odvija brže nego kod ljudi jer virusi imaju manje vremena, brzo se razmnožavaju te zbog tih velikih brojeva imaju više mutacija.
-Većina mutacija su tzv. neutralne i ne mijenjaju ni na koji način pozitivno ni negativno svojstvo virusa i odlaze u zaborav. Ali nekada određena mutacija daje virusu ili drugom organizmu bolje ili povoljnije svojstvo da se lakše širi ili da se brže razmnožava i onda takve mutacije obično počnu dominirati pa imamo više virusa s tom mutacijom – pojašnjava prof. Vlahoviček. Tvrdi kako je zbog prirodnog poretka stvari bilo normalno i očekivano da će se pojaviti mutacije, a do sad su ih znanstvenici prepoznali više desetaka različitih, dok su ih tri mutacije posebno zabrinule.
-Pojava novih sojeva predstavlja izazov jer su svi oni pokazali da se brže šire u populaciji. Mutacije potječu iz Engleske, Južne Afrike i Brazila i njihova opasnost leži upravo u tom bržem širenju. Ne uzrokuju veću smrtnost i klinička slika kod oboljelih se ne razlikuje od dosadašnje, ali ono što zabrinjava je podatak da se mutacije odvijaju na proteinu S na kojem smo stvorili i sva do sada odobrena cjepiva – pojašnjava prof. dr. sc. Ivan Đikić sa Goethe instituta u Frankfurtu ističući kako je prije svega važno ustanoviti gdje su se i kako mutacije pojavile.
-Dosadašnji podaci pokazuju kako je riječ o populaciji pacijenata koji imaju kompromitirani imunološki sustav i oboljeli su od Covida, a bolest je kod njih trajala više od uobičajenih 28 dana. Primjerice, kod pacijenta iz Engleske koji je bolovao od tumora to se protegnulo na 154 dana. Naime, tijekom uobičajenog trajanja bolesti u općoj populaciji virus nema vremena za evoluciju, no izoliran u tijelu jednog oboljelog s dugotrajnom bolešću ima vremena razviti mutacije – ističe prof. Đikić i kaže kako je na razvoj novih sojeva utjecala i činjenica da su takve pacijente liječili plazmom rekonvalescenata, odnosno plazmom s protutijelima ljudi koji su preboljeli Covid.
-Narušen imunološki sustav moguć je kod pacijenata s tumorskim ili autoimunim bolestima. Zbog slabog imunološkog odgovora i plazme rekonvalescenata evolucija virusa u pojedincu je bila produžena i zato su se vjerojatno pojavili novi sojevi. Čini mi se da su za sada najopasniji sojevi iz Južnoafričke republike (B.1.351) koji uz mutacija engleskog soja (B 1.1.17) imaju još dvije dodatne mutacije na S proteinu (K417N i E494K) koje omogućuju virusima brzo vezanje i ulazak u ljudske stanice, a mogu utjecati i na kvalitetu imunološkog odgovora na te sojeve – kazao je prof. Đikić.
-U ovom trenutku imamo nekoliko virusnih varijanti za koje se smatra da virusu daju bolja svojstva u smislu njegovog širenja i najpopularnija je tzv. britanska varijanta za koju se smatra da se širi od 50 do 70 posto brže od drugih sojeva te nam je najbliža i očekuje se da će se pojaviti i kod nas. Ona ne utječe ni na koji način na simptome bolesti, simptomi su isti, ali zbog veće zaraznosti imamo efekt većeg broja hospitalizacija ljudi što dodatno zagušuje sustav. Kod svih mutacija isti postotak oboljelih kao i kod klasičnog Covida završava sa težim simptomima, njih oko 20 posto. Usto, svakim novim zaraženim i umnožavanjem virusa, virus i dalje mutira i nastaju nove mutacije. Porast tog broja nije problem samo zbog kliničke slike oboljelih ili eventualnog zagušenja zdravstvenog sustava, nego time dajemo virusu mogućnost da evoluira iako ne znamo u kojem smjeru će se ta evolucija odviti za nas – ističe prof. Vlahoviček koji vodi istraživanje na PMF-u gdje suradnici iz više hrvatskih institucija istražuju genom virusa.
-Mi smo napravili pilot projekt u okviru projekta kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost i cilj je vidjeti podudarnost genetike virusa i genetike domaćina u razvoju težih ili lakših simptoma. U suradnji sa više institucija mogli smo dodatno pogledati sastav virusnih sojeva i varijanti u Hrvatskoj. Bilo bi dobro da se sustavno pristupi sekvencioniranju virusnog genoma i da to postane rutinski postupak u okviru epidemiološkog praćenja samog kretanja virusa jer doista u prvom valu to nije bio toliko javnozdravstveni nego akademski problem, a sad spoznaja o tome koji su nam sojevi na našem tlu postaje javnozdravstveno važna – kazao je dodajući kako u 60 uzoraka koje su analizirali i čije sekvence imaju od kraja prosinca nisu uočili ni jedan od novih sojeva.
Znanstvena zajednica sad se suočava i s pitanjem i kako virus odgovara na dosadašnja cjepiva. – Svi podaci ukazuju da multivalentni imunološki odgovor koji mi kao ljudi stvaramo na cjepivo temeljeno na S proteinu kao i imunološki odgovor na prirodnu infekciju ima zaštitno djelovanje i protiv novih sojeva. Dakle, cjepiva štite i protiv novih sojeva. Međutim, najnovije studije pozivaju na oprez jer ukazuju da efikasnost protutijela stvorenih cjepivima može dijelom biti slabija, ali ne smijemo zaključiti iz toga da cjepivo neće biti djelotvorno, nego je potrebno još istraživanja i više studija. To samo znači da protutijela djeluju na viruse, ali mogu imati kod pojedinaca slabiju neutralizirajuću aktivnost – kazao je prof. Đikić pojašnjavajući kako se na proteinu nalazi desetak različitih antigena.
-Ove tri glavne mutacije zahvaćaju manji dio na S proteinu, ali ne zahvaćaju preostalih desetak antigena. Cjepivo nudi multivalentna protutijela koja će zaštititi pacijenta. Hoće li to biti 100 posto ili manje djelotvorno trenutačno se ispituje i taj odnos treba oprezno pratiti u budućnosti. Isto tako, u najnovijim studijama govori se o protutijelima, no s druge strane premalo znamo o staničnom imunitetu na bolest koji donose T stanice i memorijske stanice, a on je jednako važan kao i protutijela – kazao je prof. Đikić.
-No zabrinjavaju južnoafrički i brazilski soj, to su mutacije koje omogućuju virusu da se sakrije od protutijela razvijenih u kontaktu sa klasičnim virusom pa se postavlja pitanje mogu li ljudi biti osjetljivi čak i ako su preboljeli bolest i ako su cijepljeni. Istraživanja su u tijeku, prvi rezultati govore da se ovi sojevi uspješno sakrivaju od prve linije obrane i zaobilaze imunološki odgovor te treba pripaziti da se ne prošire u populaciji. To znači da ne možete računati na imunost koji ste stekli u kontaktu s oboljelima, a čak i ako ste preboljeli klasični Covid mogli biste se zaraziti mutiranim sojem i imati teže simptome nego prošli put jer nemate imunitet i on sad ne radi sa 100 posto snage nego s 50 posto. Kod svih mutacija isti postotak oboljelih kao i kod klasičnog Covida završava sa težim simptomima, njih oko 20 posto – kaže prof. Vlahoviček.
Ističe kako je zato iznimno važno spriječiti širenje virusa dok se ljudi ne procijepe i ne steknu alternativnu liniju obrane od prirodnog prebolijevanja. Dr.sc. Ivan Christian Kurolt, molekularni biolog u Klinici za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’ kaže za 24sata kako nema posebne vrste zaštite od novih sojeva jer je način prijenosa isti, pa i dalje vrijedi distanca i nošenje zaštitnih maski. – Što se tiče liječenja, kod većina virusa je ono simptomatsko i nema specifične terapije, pa je tako i kod korona virusa. To znači da nema specifičnog liječenja ni za mutirane sojeve. Mutacije im daju prednost u smislu širenja ili bržeg zaražavanja drugih ljudi, ali nisam čuo da je povezano s težom kliničkom slikom. Kad ti sojevi stignu i u Hrvatsku, očekujemo porast oboljelih. Cilj je što prije ustanoviti takav soj i provesti izolacijske mjere koje će spriječiti širenje – pojašnjava Kurolt.
Ističe kako je još prerano zaključivati o posljedicama zaraze novim sojevima jer znanstvenici još nisu razriješili ni poveznice koje utječu na trenutačne probleme oko dugotrajnog covida i simptoma poput umora i iscrpljenosti. – Nove sojeve su dokazali tek lani, početkom prosinca je englesko javno zdravstvo istaknulo da ih treba istražiti, a tek sad su izrazili zabrinutost. Jako se malo zna i znanstvena zajednica pažljivo prati situaciju – zaključuje Kurolt.
