Poziv za koji sam se odlučila svakako iziskuje veliki rad na sebi jer u našem pozivu nikada niste dovoljno dobri, svakodnevno učite i trudite se. Važno je ne naštetiti!, kazala je Novaković
O Ani Novaković pacijenti imaju samo riječi hvale. U svakom trenutku vrijedna liječnica im je na raspolaganju. U njezine kvalitete uvjerili su se tijekom 12 godina rada u Uskoplju, a i danas, kad je u Bugojnu, i dalje joj se obraćaju zbog svojih tegoba. Kako je biti liječnica u manjoj sredini i liječnica općenito te s čime se sve susreće u svom radu, Ana je ispričala za Večernji list.
Večernji list: Kažu da ste liječnica koju vole pacijenti i u Gornjem Vakufu i u Uskoplju, pa kako na to gledate?
Smatram da sam sa svojim pacijentima izgradila lijep i korektan odnos koji je preduvjet za razvoj međusobnog povjerenja. U svakodnevnom radu trudim se u potpunosti posvetiti svakom pojedincu, ne obraćajući pozornost na ime i nacionalnu pripadnost, mislim da pacijenti to i osjete. Nerijetko se događa da kroz ordinaciju upoznajem cijele obitelji, koje mi povjeravaju brigu o svom zdravlju. Ima li veće časti od toga!?
Večernji list: Koliko je težak rad liječnika u današnje vrijeme, osobito u manjim sredinama gdje, pretpostavljam, i nedostaje medicinskog osoblja?
Kad radite u malom mjestu, vrlo često se suočavate s nedostatkom medicinskog osoblja i ograničenim medicinskim mogućnostima koje pruža primarna zdravstvena zaštita. U većini slučajeva prepušteni ste sami sebi i donošenju samostalnih odluka. Veće sredine imaju prednost zbog mogućnosti konzultacija, traženja pomoći i učenja od stručnjaka iz svih oblasti medicine. Tijekom razdoblja od 12 godina, koliko sam provela radeći u Domu zdravlja, doživjela sam različita iskustva i u radu i u radnom okruženju. S obzirom na to da po sistematizaciji u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nije bio potreban kardiolog, jer sam godinu dana radila na mjestu internista, posljednje tri godine radim u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Bugojnu. Sredina u kojoj radim sad je veća, ali svejedno se suočava s istim problemima koji se odnose na pružanje medicinskih usluga. U svakom slučaju, moj djelokrug rada znatno se proširio, gdje, uz pacijente iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja, liječimo i pacijente iz susjednih općina. Trenutačno je najveći problem preopterećenost kardiološke ambulante.
Večernji list: Koji su najizazovniji trenuci s kojima ste se susretali u svom radu?
Malo mjesto ima svoje prednosti, ali i nedostatke. U svakodnevnom radu vrlo često ste izloženi jer kroz posao koji radite često postanete meta, ali s vremenom i to prihvatite. Potrebna vam je psihološka stabilnost, staloženost i nadasve podrška obitelji. Kroz moj rad, nikada posao, a ni pacijent nije bio problem. Više bih stavila naglasak na paramedicinske stvari i situacije. Shvatite da je svako isticanje, usavršavanje i javno eksponiranje dvosjekli mač. Male sredine znaju biti nemilosrdne. U jednom trenutku nametnete tempo koji je nerijetko previše za vaše okruženje. Poziv za koji sam se odlučila svakako iziskuje veliki rad na sebi jer u našem pozivu nikada niste dovoljno dobri, svakodnevno učite i trudite se. Važno je ne naštetiti!
Večernji list: Kakav je život u općini Gornji Vakuf – Uskoplje?
Odvijanje života u općini Gornji Vakuf – Uskoplje ne razlikuje se značajno u odnosu na druge manje općine. Nedostaje kulturnih manifestacija i društvenih događanja, zbog čega smo vrlo često prepušteni sami sebi, osobnom napredovanju i kulturnom uzdizanju.
Uglavnom je na pojedincu koliko će se angažirati u lokalnoj zajednici i raditi na sebi. Što se tiče kvalitete življenja, u našoj općini živi radišan narod koji se, unatoč lošim financijskim primanjima, bavi poljoprivredom i drugim dodatnim djelatnostima, koje im omogućuju opstanak u domovini, iako su, nažalost, mnoge obitelji zbog financijske situacije napustile svoja ognjišta. Ja sam optimist, uvijek se nadam nekim boljim vremenima.
Večernji list: Bili ste i nositeljica liste HNS-a BiH na lokalnim izborima prije četiri godine, pa kako gledate općenito na politički angažman?
Kao pojedinac u politici, svim srcem, a bez ikakvih osobnih interesa htjela sam dati svoj doprinos u lokalnoj zajednici i svom narodu, radeći na zajedništvu, slozi i zajedničkom napredovanju. Povjerenje kroz dobivene glasove iskazali su mi moji pacijenti, njihove obitelji i moji prijatelji. Zahvalna sam na povjerenju koje mi je iskazano. Svaki put kad je trebalo, podigla sam glas za Hrvate u Uskoplju. Do isteka mandata vijećnika bit ću prisutna u Općinskom vijeću, ali moje srce je ipak u medicini i radu s pacijentima. Iskreno, ne mislim da sam talentirana za politiku. Za politički angažman vam ipak trebaju drugačiji talenti.
Večernji list: Kao liječnica, kojim biste metodama izliječili “pacijenta” zvanog BiH, u političkom smislu?
Smatram da su liječnici koji se drže Hipokratove zakletve dobar primjer za model koji bi se mogao primijeniti na “pacijenta” BiH. Kad ste pacijent, poštuju vas bez obzira na ime i prezime i bez obzira na vašu nacionalnu pripadnost. Imate svoja ljudska prava, pravo liječenja, pravo življenja i pravo izražavanja. Vaše pravo vam ne može i ne treba nitko oduzeti.
Znači, prvi lijek je tolerancija, ne košta ništa. S obzirom na to da “pacijent” BiH ima još mnogo bolesti (komorbiditeta), prvi lijek bi potencirao djelovanje svih drugih lijekova, a to je već neka druga tema.
Večernji list: Za kraj, na što ste posebno ponosni u svojoj karijeri?
Ponosna sam na svoj odnos s pacijentima, radnim kolegama i na okruženje u kojem radim. Naučili smo se na međusobno prihvaćanje različitosti i u tome vidimo prednost. Zajedno učimo i trudimo se biti što bolji. Smatram da samo dobrim međuljudskim odnosima, poštenim i predanim radom, iznad svega čistom savjesti, možemo očekivati uspjeh i napredak.
