Dan nakon Božića Crkva slavi blagdan svetog Stjepana, prvog đakona i prvog kršćanskog mučenika. Njegov život i smrt snažno svjedoče vjeru, hrabrost i bezuvjetni oprost, vrijednosti koje su duboko utkane u same početke kršćanstva.
Sveti Stjepan bio je jedan od sedmorice đakona koje je prva kršćanska zajednica izabrala kako bi se brinuli za siromašne i potrebite. No njegovo djelovanje nije se zaustavilo samo na djelima milosrđa – Stjepan je s velikom slobodom i gorljivošću naviještao Isusa Krista, raspetog i uskrslog, što je izazvalo protivljenje židovskih vjerskih vođa.
Njegovo propovijedanje i čudesa koja je činio snagom Duha Svetoga dovela su do uhićenja. Pred sudom je održao čuveni govor, u kojem se osvrnuo na povijest spasenja i jasno posvjedočio vjeru u Krista. Upravo zbog toga bio je osuđen i kamenovan izvan grada Jeruzalema.
U trenutku smrti, poput svoga Učitelja Isusa, Stjepan je oprostio svojim mučiteljima, izgovorivši riječi:
„Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.”
Njegovo mučeništvo povezano je i s likom Savla, koji je tada odobravao njegovo pogubljenje, a kasnije se obratio i postao sveti Pavao, jedan od najvećih navjestitelja Evanđelja.
Blagdan svetog Stjepana u liturgijski kalendar uveden je u 4. stoljeću, a u hrvatskoj tradiciji ovaj dan obilježava se i posjetima rodbini i prijateljima, kao produžetak božićne radosti i zajedništva.
Sveti Stjepan ostaje trajni uzor vjere, služenja i oprosta, podsjećajući da se istinsko kršćanstvo živi djelima ljubavi i hrabrim svjedočenjem istine.