Crkva na Pidrišu nominirana za European Union Prize for Contemporary Architecture

Nakon što je vrijednost projekta unutarnjeg uređenja crkve na Pidrišu, prema ideji arhitektice Josipe Škrobo, prepoznata unutar Bosne i Hercegovine (link: https://af.unsa.ba/collegium-artisticum-2023/ ), ovih dana je isti projekt prepoznat i na razini Europe. Naime, naša crkva na Pidrišu nominirana je za European Union Prize for contemporary architecture – Mies van der Rohe award 2024, jednu od najprestižnijih nagrada u arhitekturi (link: https://miesarch.com/work/5352 ).

Ova nominacija je veliko priznanje za cijelu našu župnu zajednicu i svi možemo biti ponosni što se i dalje trudimo da naši sakralni prostori budu dolični slavljima euharistije, ali i što budućim naraštajima ostavljamo bogato nasljeđe i – što je još važnije! – nadu u bolje sutra.

Opis Josipe Škrobo:

Crkva sv. Ante Padovanskoga, smještena u selu Pidriš u sklopu župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Uskoplje, sagrađena je 1972. godine. Kao jedina bogomolja u selu od svega 50ak stanovnika, ima simboličan značaj jer je drugi dom lokalne zajednice. To je mjesto društvenih i duhovnih susreta, gdje supostoje prošlost i sadašnjost. Godinama je crkva bila u lošem stanju čekajući na obnovu. Uz sudjelovanje cijele zajednice, planovi su pokrenuti sredinom 2021. Godinu dana kasnije dovršen je projekt interijera, a oltar i ambon su blagoslovljeni na dan Svetog Ante Padovanskog, u lipnju 2022. godine.

Prostor se sastoji od molitvenog prostora i prezbiterija sa standardnim crkvenim elementima i sve je trebalo projektirati poštujući atmosferu svetog prostora. Sveti prostori uvijek nastoje utjeloviti ideje i značenja kroz formu i atmosferu, polako nas uvodeći u novi svijet – svijet meditacije i duhovnosti. U ovoj crkvi prijelaz između profanog i sakralnog posreduju drvene grede na stropu koje podsjećaju na bačvasti svod – neizostavan element koji budi uspomene na tradicijsku sakralnu arhitekturu. Odvajanje duhovnog od profanog ostvareno je suptilnim spuštanjem greda iznad prezbiterija koje ga, zajedno s rasvjetom skrivenom iza njega, ističu više od ostatka prostora. Pojedinačni crkveni elementi nadopunjuju repetitivnost drvenih greda, unoseći sklad i kroz detalje uravnotežujući prostor. Simboli križa na oltaru, otvorenih knjiga na ambonu, cikličnosti na svijećnjaku i blagoslovljene vode, ostvareni su geometrijskom obradom ploha, precizno i dosljedno.

Umjetnička djela u kapeli neodvojiva su od arhitektonskog izričaja; zajedno tvore jedinstvenu prostorno-umjetničku sintagmu, a izdvajajući se iz svakodnevnog stvaraju specifičan ugođaj susreta svetog i vječnog. Težište projekta bilo je na unutarnjim intervencijama, očuvanju izvorne strukture kapele.

Stropne grede postavljene su ispod postojeće krovne konstrukcije i ne služe kao nosivi elementi objekta. Interijer je obilježen dualnošću svojih materijala. Sva crkvena oprema dizajnirana je u drvu sa pozlaćenim detaljima – skromna, a blistava.

Osim što predstavlja povezanost s lokalnom kulturom, drvo asocira na drveni križ Isusova raspeća.

Zlato, s druge strane, označava izdržljivost, plemenitost, transcendenciju i transformaciju, čime se naglašava značaj vjere. Sedam vitraja ukrašeno je biblijskim simbolima u likovnom izričaju akademskog slikara Đure Sedera. Središnje mjesto iza oltara zauzima mozaik s prikazom Kristova raspeća umjetnice Blaženke Salavarde. Naposljetku, zlatni detalj na ambonu izradio je akademski kipar Mile Blažević.

https://miesarch.com/work/5352