Katolička Crkva 1. studenoga obilježava svetkovinu Svih svetih, dan posvećen svim svecima – onima koji su poznati i čije spomendane, blagdane i svetkovine slavimo tijekom godine, ali i onima koji nisu službeno proglašeni svetima, a svojim su životom ostvarili ideal kršćanske svetosti.
Podrijetlo ove svetkovine seže u IV. stoljeće, kada se u Antiohiji slavio spomen svih svetih mučenika, i to prve nedjelje nakon Duhova. Tijekom VI. stoljeća blagdan se proširio i na Rim, a papa Bonifacije IV. početkom VII. stoljeća posvetio je rimski Panteon Blaženoj Djevici Mariji i svim mučenicima te odredio da se njihov spomen slavi 13. svibnja. Papa Grgur IV. u IX. stoljeću odredio je da se svetkovina Svih svetih slavi 1. studenoga u cijeloj Crkvi.
Svetkovina je posvećena svim svetima, kanoniziranima i onima koji to nisu, a koji su svoj život proživjeli u vjeri, ljubavi i služenju Bogu i bližnjima. Crkva vjeruje da su oni u nebeskoj slavi te ih vjernici časte i mole za njihov zagovor. U središtu ovog blagdana nije smrt, nego život i nada u vječno zajedništvo s Bogom. Svetost nije poziv upućen samo odabranima, nego svakom čovjeku, bez obzira na vrijeme i okolnosti u kojima živi.
Svetkovina Svih svetih ujedno je i poticaj na razmišljanje o vlastitom životu, vjeri i djelima kojima svakodnevno možemo biti bliži idealu svetosti. Ona nas podsjeća da se dobrota, ljubav, praštanje i briga za druge ne očituju samo u velikim djelima, nego i u svakodnevnim postupcima.
U našim krajevima ovaj se dan tradicionalno obilježava odlaskom na groblja, paljenjem svijeća, polaganjem cvijeća i molitvom za pokojne. Iako se često upravo 1. studenoga posjećuju grobovi najmilijih, važno je razlikovati svetkovinu Svih svetih od Dušnoga dana, koji se obilježava dan poslije.
PREPORUKA ZA VAS
Naime, 2. studenoga Crkva obilježava Spomen svih vjernih mrtvih, odnosno Dušni dan. Toga se dana vjernici posebno mole za sve pokojne, a u crkvama se služe mise za preminule. Običaj obilježavanja Dušnoga dana posebno se povezuje s redovnikom Odilonom iz samostana Cluny, koji je krajem X. stoljeća odredio da se 2. studenoga u njegovim samostanima moli za sve vjerne mrtve.
Dok se na svetkovinu Svih svetih Crkva raduje svima koji su postigli nebesku slavu, na Dušni dan moli za duše svih pokojnih vjernika. Ta dva dana, svaki na svoj način, podsjećaju na povezanost živih i pokojnih te na kršćansku nadu u vječni život.