Europska unija mogla bi se nositi s kratkoročnim prekidom isporuka ruskog plina, ali uz teške posljedice po gospodarstvo i i hitne mjere smanjenja potražnje, pokazalo je istraživanje instituta Bruegel.
Eskalacija napetosti između Zapada i Rusije oko Ukrajine izazvala je zabrinutost za isporuke ruskog plina u Europu, potaknuvši Europsku komisiju i Sjedinjene Države da potraže alternativne opcije nabave, primjećuje Reuters.
Kada bi Rusija potpuno obustavila izvoz plina, Europska unija morala bi povećati uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) i uvesti hitne mjere smanjenja potražnje, kao što je zatvaranje tvornica, kako bi spriječila ozbiljnu nestašicu, pokazala je analiza instituta Bruegel.
“Scenarij sukoba podrazumijevao bi teške i skupe odluke za Europu kako bi uredno upravljala situacijom” i imao bi teške posljedice po gospodarstvo, upozorio je Simone Tagliapietra, viši suradnik u Bruegelu.
Opskrba iz Rusije bila je u proteklim mjescima manja no što s očekivalo pa su cijene snažno porasle. U takvim su uvjetima kućanstva u Europi već suočena s većim računima, a sektori gospodarstva, koji se oslanjaju na plin, primorani su smanjiti proizvodnju.
Rusija pokriva oko 40 posto potrošnje plina u EU, uz velike razlike među zemljama članicama u ovisnosti o uvozu ruskog plina.
Infrastrukturne kruške i jabuke
Na Iberijskom polutoku koncentrirani su terminali za uvoz ukapljenog prirodnog plina, pa ta regija može uvesti 40 teravat-sati plina mjesečno, a može potrošiti samo 30 teravat-sati.
Problem je transport viška plina u ostatak Europe, budući da postojeći cjevovodi omogućuju transport maksimalno pet teravat-sati mjesečno.
Plin koji stiže u Francusku već je obrađen za komercijalnu upotrebu i obično se ne može tek tako uputiti u susjedne sustave.
Na sjeverozapadu Europe plin pak ima drugačije kalorijske vrijednosti koje zahtijevaju i drugačiju infrastrukturu.
Sustav cjevovoda u srednjoj i istočnoj Europi projektiran je za transport plina s istoka i unatoč kapacitetima za promjenu toka prevelika količina plina sa zapada mogla bi izazvati zastoje i spriječiti isporuku potrebne količine plina.
To znači da i državama u toj regiji prijeti nestašica ukoliko Moskva sreže isporuke, zaključuju u institutu.
Upitna zamjena
Postojeća infrastruktura načelno omogućuje veći uvoz plina iz Norveške i sjeverne Afrike i veće isporuke ukapljnog plina, od ukupno 17 teravat-sati tjedno, što bi moglo zamijeniti postojeću nisku razinu uvoza iz Rusije od 18 teravat sati tjedno.
No, ako imate infrastrukturu, ne znači da imate i plin, upozorava institut, podsjetivši na izjavu norveškog premijera da njegova zemlja u EU već isporučuje maksimalne količine plina i da je ponuda LNG-a na tržištima tijesna.
Te zemlje možda neće moći povećati isporuke plina, pa će biti nužno istodobno smanjiti potražnju, ističe se u studiji.
Ožujak ili travanj?
Ako Rusija u veljači obustavi isporuke plina, koje su u 2021. dosegnule oko 1.700 teravat-sati, zalihe plina u skladištima u EU mogle bi se u travnju spustiti na samo 140 teravat-sati.
Ako temperature budu jako niske, skladišta će do kraja ožujka biti prazna, upozoravaju iz Bruegela.
Ako se obustava isporuka protegne do iduće zime i dulje, EU će imati još više problema i bit će prisiljena dodatno ograničiti potrošnju. Alternativne su opcije veća potrošnja ugljena, a time i veće emisije CO2, i politički osjetljiva njemačka odgoda gašenja nuklearnih elektrana.
Skok potražnje za ukapljenim prirodnim plinom mogao bi pak još više podići cijene, što bi pogodilo gospodarstvo EU-a i siromašnije zemlje koje LNG kupuju na dražbama.
Europski terminali za uplinjavanje i neiskorišteni kapaciteti plinovoda tehnički bi mogli pokriti zamjenu za 1700 TWh ruskog plina, ali u praksi će možda ostati neiskorišteni zbog ograničnih globalnih kapaciteta za ukapljivanje i obaveza dobavljača LNG-a prema Aziji, smatraju u institutu.
Europa bi u slučaju naftno-plinskih sankcija izgubila više od Rusije
Ozbiljne sankcije na ruski izvoz nafte i plina nisu vjerojatne, ali budu li uvedene Europa će izgubiti mnogo više od Rusije, kažu stručnjaci britanske analitičke tvrtke Vortexa.
“Oko 34 posto europskog uvoza sirove nafte iz offshorea prošle godine dolazilo je iz Rusije, a rafinerije u Italiji, Nizozemskoj, Španjolskoj i Francuskoj bile bi najugroženije ako se opskrba tim energetskim resursom prekine”, kažu Vortexovi analitičari.
Prema njihovom izvješću, EU “nije zadnjih nekoliko godina smanjio ovisnost o ruskoj sirovoj nafti”, a u najgorem slučaju, “Europi bi bilo puno teže nadoknaditi količine i razine nafte izgubljene zbog prekida isporuke iz Rusije, nego Ruskoj Federaciji pronaći alternativne kupce ili smanjiti svoj izvoz”.
U ekstremnom scenariju, Europa bi morala morala pronaći izlaz kako bi izbjegla gubitak od oko 2,4 milijuna barela dnevno (prosjek 2021.) ruske sirove nafte, kaže se u izvješću.
“To izgleda kao nemoguć zadatak s obzirom na trenutnu situaciju s globalno niskim zalihama sirove nafte i smanjenjem povjerenja proizvođača OPEC-a na Bliskom istoku u sposobnost povećanja proizvodnje”, naglašava se.
Dodaje se da bi nedostatak ruske nafte u Europi mogao biti pogoršan i nestašicom dizelskog goriva iz Ruske Federacije.
“EU je najveći uvoznik ruskog dizelskog goriva: 2021. godine na EU se odnosilo više od 85% ukupnog ruskog izvoza tog goriva”, navodi se u izvješću.
Ističe se da bi u nedostatku dizela Europa uz pomoć drugih dobavljača “trebala popuniti prazninu u dizelskom gorivu u količini nešto većoj od kombiniranih tokova dizelskog goriva iz Sjeverne Amerike, Bliskog istoka i Azije prije pandemije”.
“Geopolitičke napetosti oko ukrajinskog sukoba između Rusije i ne baš koherentnog američko-europskog konglomerata se zahuktavaju, a riječ ‘sankcije’ se sve više koristi, ali gledajući podatke jasno je da značajnije sankcije na ruski izvoz nafte i plina vjerojatno neće biti uvedene. Ako bi se to dogodilo, Europa bi izgubila puno više od Ruske Federacije”, navode stručnjaci Vortexa.
