Godišnjica od samoubojstva generala Praljka
“Slobodan Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom ne priznajem vašu presudu”, uzviknuo je general Slobodan Praljak na današnji dan 2017. godine u haškoj sudnici i – popio otrov.
Umirovljeni general-pukovnik Hrvatske vojske i HVO-a tako je počinio samoubojstvo nakon što je žalbeno vijeće potvrdilo njegovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora.
Predsjedavajući sudskog vijeća Carmel Agius izrekao presudu kojom je zajedno s drugih pet nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne osuđen na zatvorske kazne zbog zločina počinjenih tijekom rata protiv Bošnjaka.
Nizozemsko državno odvjetništvo objavilo je 2018. godine da istragom samoubojstva nije uspjelo utvrditi na koji se način i kada domogao cijanida koji je popio nakon što je pravomoćno proglašen krivim za ratne zločine u BiH, niti je li mu netko u tome pomogao.
“Istraga smrti g. Slobodana Praljka dovršena je. Branjenik Praljak prošle je godine počinio samoubojstvo u sudnici Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) nakon što je sud objavio presudu protiv njega. Istraga nije pokazala na koji je način i kada g. Praljak nabavio cijankalij koji je koristio. Nije utvrđeno nijedno kazneno djelo”, navodi se u priopćenju državnog odvjetništva objavljenom na njihovoj internetskoj stranici.
Biografija
Slobodan Praljak, rođen 1945. godine u Čapljini, prije rata je završio tri fakulteta, bio je jedan od osnivača HDZ-a, 1991. kao dragovoljac uključuje se u obranu Sunje, a 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.
Praljak je u svojoj biografiji naveo da je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, na Filozofskom fakultetu filozofiju i sociologiju te režiju na Akademiji za kazalište i film.
Radio je kao voditelj laboratorija za elektroniku u Tehničkoj školi “Nikola Tesla” u Zagrebu, te na višoj školi predavao “Osnove elektrotehnike“, “Teorijsku elektrotehniku“ i “Teoriju automatske regulacije”.
Od 1973. godine postao je “slobodni umjetnik” te nastavio živjeti od honorara i režirati u kazalištima u Hrvatskoj i BiH.
Praljak navodi i da je u užoj grupi ljudi sudjelovao u osnivanju HDZ-a i postao glavnim tajnikom Hrvatske demokratska stranke.
U proljeće 1991. napustio je politički angažman te kao dragovoljac odlazi u Sunju pokraj Siska, a u rujnu 1991. imenovan je zapovjednikom obrane Sunje.
U studenom 1991. dobio je čin pukovnika HV-a, a 1992. promaknut je u brigadira HV-a i postaje pomoćnik ministra obrane RH za informativno-psihološku djelatnost.
Od travnja 1992. dragovoljno odlazi u Hercegovinu i obavlja dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina – Čapljina – Mostar – Jablanica – Konjic.
Praljak je naveo i da je 27. 10. 1992. imenovan u VONS (Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti) RH te da 1. lipnja 1993. traži razrješenje iz HV-a radi odlaska u BiH.
Nakon što je razriješen dužnosti u HV-u, 24. srpnja. 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.
U studenom 1993. predao je dužnost zapovjednika HVO-a i vraćam se u HV, gdje je kasnije obavljam razne dužnosti, pa i onu pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH dr Franje Tuđmana.
Kao dragovoljac sudjelovao je u “Oluji” na pravcu Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni.
Umirovljen je, na osobni zahtjev, 1. prosinca 1995. godine, a poslije umirovljenja radio je kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici „Chromos boje i lakovi“, surađivao s tvrtkom „Sigma“ iz Amsterdama (proizvodnja boja za brodove).
Praljak je prvostupanjskom presudom Haškog suda osuđen na 20 godina zatvora, a teretilo ga se za zločine počinjene 1993. godine u BiH.
Suđenje je počelo 2006., nakon što su se svi optuženici (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) sami predali sudu u Haagu.
Prvostupanjska presuda donesena je 2013. godine, a Žalbeno vijeće ICTY-ija u srijedu je u Haagu potvrdilo Praljkovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora.
Nakon toga on im je rekao “General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu” i popio sadržaj iz bočice od kojega je kasnije u bolnici preminuo.
