Herceg Bosna je sastavni dio BiH, pravosuđe i policiju gura se u Informbiro
Objava informacije kako policija, po nalogu Tužiteljstva BiH, obavlja provjere tko je pjevao pjesmu Marka Perkovića Thompsona “Lijepa li si”, u kojoj se spominje Herceg Bosna kao jedno od mjesta gdje žive Hrvati, ne prestaje izazivati reagiranja, ali i postavlja pitanje zašto bi spomen toga pojma bio problematičan.
Hrvati kolektivna žrtva
Protivnici okupljeni oko bošnjačkih žrtava rata, ali ponajprije političkih stranaka uobičavaju reći kako je presuđeno Herceg Bosni tako što su na 111 godina zatvora osuđena šestorica dužnosnika Hrvatske zajednice, a zatim i Hrvatske Republike Herceg Bosne. Presudu i to Međunarodnog kaznenog suda za prostor bivše Jugoslavije (ICTY) ne može se ignorirati, ali ne mogu se pridodavati fantazmogorične kvalifikacije kakve se koriste kako bi se predstavilo tu presudu. Ključni dio je onaj koji govori o navodnom zajedničkom zločinačkom pothvatu u cilju etničkog čišćenja nehrvata i pripojenja dijelova Bosne i Hercegovine Republici Hrvatskoj.
Ne pokušavajući uopće polemizirati s presudom Sudskog vijeća ICTY-ja, čiji je predsjedatelj Carmel Agius redom dobivao priznanja bošnjačkih udruga koje se bave “dokumentacijsko-istraživačkim” radom, što najbolje govori o njegovoj pristranosti, po Statutu toga suda, ali i presudi, odgovornost se odnosi na šestoricu nekadašnjih dužnosnika Hrvatske Republike Herceg Bosne. S obzirom na to da je svaki kazneni predmet u Haagu imao vremenski i prostorni obuhvat, a protiv “šestorke” se presuda odnosila na zločine počinjene na području sedam općina, i to tijekom sedam mjeseci, postavlja se logično pitanje što je sa Žepčem, Usorom, Neumom, Orašjem…, koji su također bili dio ratnog administrativno-teritorijalnog rješenja Herceg Bosne. Gdje počinje, a gdje završava taj “zločinački karakter” Herceg Bosne. Je li on omeđen samo na području sedam općina ili je pak takav od Save do Jadranskog mora. Ili je jednostavno sve “zločinačko”.
I 1991. godine, kada je utemeljena najprije Hrvatska zajednica bosanska Posavina, a zatim i središnja Bosna te u konačnici na dan pada Vukovara, 18. studenoga 1991. godine, u Grudama i Hrvatska zajednica Herceg Bosna. I to kada su političko Sarajevo te predstavnici Bošnjaka govorili da to nije njihov rat kada se dogodio pokolj Hrvata u selu Ravno na teritoriju BiH. Ako se treba držati odluka suda, onda godinu i tri mjeseca poslije počinje UZP na području, i to sedam od 25 općina koje su Hrvati kontrolirali u ratu na području Herceg Bosne. Ispada, dakle, da to nije ni trećina teritorija koji je obuhvaćen ZZP-om.
Ocjene kako su osuđeni vodeći ljudi te da je samim time osuđena ideja Herceg Bosne uopće nisu uvjerljivi i lako se pobijaju na presudi načelnika Generalštaba Armije BiH Rasima Delića kojom bi se, kada bi se ekstenzivno tumačila, moglo doći do zaključka kako je i cijela Armija BiH zločinačka, a samim time i Republika BiH. Naravno da sotoniziranje Herceg Bosne samo po sebi nije cilj, nego je riječ o prostituiranju dobro znane komunističke recepture iz vremena UDBA-e i njezinih pojavnih oblika po kojima je važno Hrvatima nabiti kompleks kolektivne krivnje kako bi se onda lakše mogla provoditi hegemonistička politika iz dviju metropola.
Nekada Beograda u Jugoslaviji, a danas Sarajeva. Nekada je to bilo breme “ustašije”, a danas navodnog UZP-a koji se ni na kakav način ne može fakturirati Hrvatima. I ono što je najvažnije, samo Haaški sud, a koji je trebao suditi pojedincima, te njihovo utvrđivanje “širih okolnosti” nema zapravo nikakve posljedice, osim tek da hrani pojedine nacionalizme i širi mit o moralno superiornim narodima u posljednjem ratu koji nisu činili zločine. Najbolje to pokazuje ukupni zbroj presuda, ali i posljednjih optužnica, među kojima je i ona o Bugojnu.
Zabraniti i pjevanje
Ne postoji ni jedna presuda kojom je do sada zabranjeno isticanje zastava, zabranjeno spominjanje Herceg Bosne. Kada se pak stvari prebace na političku ravan, odnosno ulogu Herceg Bosne, pa i najizravniji nastavak njezina postojanja danas, onda svi oni koji organiziraju paranoidnu hajku najizravnije napadaju i institucije Bosne i Hercegovine.
Federacija BiH je doslovno nastala kao entitet čiju su uspostavu potpisali predstavnici Hrvata iz BiH, odnosno Herceg Bosne.
Županije koje slijede ponajprije nacionalne zajednice Hrvata i Bošnjaka su najbolji odraz toga. Hrvatsko vijeće obrane, koje je bilo oružana sila Hrvatske Republike Herceg Bosne je dio Oružanih snaga BiH, a jedan vojni puk slijedi tu tradiciju. Sve hrvatske braniteljske udruge u svome nazivu imaju Herceg Bosnu te danas postoji Hrvatska zajednica Herceg Bosna koja baštini upravo tradiciju i interese Hrvata u BiH.
Povratak na progon i procesuiranje zbog pjevanja pjesme “Lijepa li si”, u kojoj se spominje Herceg Bosna, podsjeća na dane Informbiroa kada se zbog pjevanja odlazilo u zatvor. Jedina je razlika što su nekada “udbaši” morali biti na licu mjesta, a danas je dovoljno čekati objavu na YouTube kanalu.
