Migranti koji su zaglavili u Bosni i Hercegovini suočavaju se, uz brojne druge, s još jednom preprekom na putovanju prema Europskoj uniji – paklenim ljetnim vrućinama na Balkanu.
Pod tmurnim nebom Saleh Al Hasan i njegovi prijatelji pokušavaju pronaći šumski hlad nakon što ponovno nisu uspjeli prijeći granicu u Hrvatskoj, posljednju prepreku na dugom i mučnom putu prema Europskoj uniji.
“Pokušao sam više od 15 puta. Prošlo je 10 mjeseci otkako pokušavam prijeći, ali ne želim odustati. Samo želim vidjeti svog sina rođenog u Švedskoj”, rekao je 33-godišnji arhitekt iz Sirije.
“Vidio sam ga samo na fotografiji”, dodaje.
Njegova žena jedna je od stotina tisuća migranata i izbjeglica koji su odlučili krenuti tzv. balkanskom rutom 2015., prije nego što su se zatvorile granice EU-a.
Hodajući prašnjavom cestom, Saleh i njegovi suputnici prošli su pored crvenih znakova na drveću, odnosno upozorenja o minskom području – ostavštine iz rata koji je trajao od 1992. do 1995.
Zaustavili su se na potoku kako bi se osvježili. Bili su iscrpljeni nakon hodanja na temperaturi koja je prelazila 35 Celzijevih stupnjeva.
Više ne znaju gdje bi se mogli odmoriti.
Prihvatni centri Međunarodne organizacije za migracije (IOM), koji mogu smjestiti 3500 ljudi u Bihaću i Velikoj Kladuši, blizu hrvatske granice, popunjeni su.
Saleh i njegovi prijatelji žive u nezdravim uvjetima. On se želi vratiti u Sarajevo gdje, kako kaže, “ima više opcija” za novi pokušaj prelaska granice.
Napetosti s lokalnim stanovništvom
Priljev došljaka usporio se tijekom zime, ali sada ponovno “stotine migranata dnevno pristižu u kanton”, rekao je policijski glasnogovornik Ale Šiljdedić.
“U posljednje vrijeme sve manje ljudi uspijeva prijeći granicu. Hrvatska je znatno pojačala policijsku prisutnost”, dodaje.
Više od 34.000 migranata iz Azije i Afrike ilegalno je ušlo u Bosnu i Hercegovinu od početka 2018., od kojih 11.000 ove godine, podaci su bosanskog ministarstva obrane.
Trenutno ih je 8.000 u Bosni i Hercegovini, procjenjuje Europska komisija.
To
je dovelo do napetosti među migrantima različitih nacionalnosti, ali i s
lokalnim stanovništvom koje je također siromašno. Nedavno su stotine
migranata zauzele javne prostore u Bihaću, domu 65.000 ljudi.
Kamp u Vučjaku na neprikladnoj lokaciji
Vlasti su u lipnju uz pomoć lokalne Crvene linije postavile kamp u Vučjaku, nenaseljenoj zoni udaljenoj tek nekoliko kilometara od granice i smjestili migrante koji nisu uspjeli pronaći svoje mjesto u prihvatnim centrima.
No prema Ujedinjenim narodima, zona u kojoj se nalazi kamp je “vrlo blizu” minskih područja.
EU financira prihvatne centre Međunarodne organizacije za migracije (IOM), ali je odbila osigurati financijska sredstva za kamp u Vučjaku zbog “neprikladne lokacije i jasne opasnosti” za one koji borave ondje.
Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić kaže da je problem što je objekt smješten preblizu granice.
Nicolas Bizel iz delegacije EU-a u BiH rekao je za AFP da to nije glavni problem.
Zabrinut je što se kamp nalazi preblizu neeksplodiranim minama iz rata te što postoji rizik od metanske eksplozije jer je zona nekada bila odlagalište.
Kamp je postao poznat kao “Džungla”, poput onoga u Calaisu na sjeveru Francuske prije nego što je srušen 2016.
Nekoliko stotina mladića žive ondje u očajnim sanitarnim uvjetima, spavaju u šatorima bez kreveta, tuševa, wc-a i liječničke pomoći.
Nekoliko bačvi vode osiguravaju minimalne higijenske uvjete.
“Prevruće je. Ne možemo se odmoriti u šatorima”, rekao je Suleman Ashraf, 29-godišnji Pakistanac koji se pokušava pridružiti bratu u Španjolskoj.
“Hrana koju dobivamo dvaput dnevno i nešto vode je sve što imamo ovdje. S time preživljavamo.”
