Japanski znanstvenici su oživljavaju mikrobe stare više od 100 milijuna godina

Katkada je čak i u suhoparnim vijestima iz znanosti teško izbjeći žutotiskovni prizvuk senzacionalizma.

No ono o čemu govori znanstveni rad koji je ovoga utorka objavljen u časopisu Nature Communications zaista zvuči kao uvodni dio scenarija za C-produkcijski trash-znanstvenofantastični film katastrofe: znanstvenici su u Japanu uspjeli oživjeti mikroorganizme koji su u južnopacifičkom podmorju bili uspavani više od 100 milijuna godina.

Šest tisuća metara pod morem

Uzorci sedimenta s oceanskog dna iskopani su još prije desetak godina, tijekom oceanske ekspedicije u područje koje je na cijeloj zemaljskoj kugli najudaljenije od bilo kojeg kopna. Ta zona tzv. južnopacifičkog vrtloga smještena je u Pacifiku između Australije i Južne Amerike.

Na tom beskrajno pustom vodenom prostoru, istraživački je tim izbušio i uzeo uzorke sedimenta s oceanskog dna koje se tamo nalazi 6000 m ispod oceanske površine, javlja Bug.

Uzorci sedimenta bušeni su do 100 metara unutar oceanskog dna. Istraživači su željeli provjeriti dotadašnju hipotezu da je dubinski sediment na tom području praktički beživotan zbog nedostupnih hranjivih sastojaka.

„Pitali smo se je li ovo zona bez života ili život ipak može postojati i u takvom surovom okruženju“, objašnjava Yuki Morono, vodeći autor studije. “Osim toga, željeli smo saznati koliko dugo se mikroorganizmi mogu održavati u životu u ako su potpuno uskraćeni za hranjive sastojke.”

Živahni starčići

Na iznenađenje istraživača, u uzorcima iz bušotina dubokih preko šest kilometara pronađen je kisik. A kisik bi potencijalno mogao pogodovati preživljavanju aerobnih mikroorganizama čak i više milijuna godina nakon što ostanu bez drugih nutrijenata. Kako bi to provjerili, istraživači su za neke od uzoraka sedimenta osigurali pogodne laboratorijske uvjete za život, uključivši i obilje hranjivih sastojaka. Stavili su ih u laboratorijske mikrobiološke inkubatore, na toplu i hranjivu podlogu. I – čekali.

A drevni mikrobi su zahvalno živnuli. I to ne samo poneki, već gotovo svi, pa čak i oni najstariji primjerci. Analizom starosti sedimenta utvrđeno je da 99,1% mikroba koji datiraju od prije 101,5 milijuna godina još uvijek živo, te su se počeli hraniti vrlo brzo nakon što im je hrana postala dostupna.

“U ovoj studiji je najuzbudljivije što dokazuje kako praktički ne postoji granica preživljavanja živih bića u starim sedimentima svjetskih oceana”, kaže jedan od koautora istraživanja. “Jer čak i u najstarijem sedimentu kojega smo iskopali 100 metara ispod dna oceana dubokog 6 kilometara, čak i u najmanje zamislivim uvjetima za život, još uvijek postoje živi organizmi… i mogu se probuditi, rasti i množiti.”

Suvremenici zlatnog doba dinosaura

Ti mikrobi se trenutno smatraju najstarijim živim bićima na Zemlji, jer datiraju još iz doba najveće vladavine dinosaura. Do sada je taj rekord držala višestanična životinja – crv koji se pri otapanju sibirskog permafrosta „probudio“ nakon hibernacije od 40.000 godina.

Ali ima još i starijih dokaza života: neke bakterije su u laboratorijima „propupale“ i oživjele iz spora izvađenih iz jantarne smole starije od 250 milijuna godina. No, kako u tom pradavnom trenutku „konzerviranja“ u smolu te bakterije nisu bile žive, nego u obliku sporâ, to se može koristiti kao diskvalificirajući argument u ovom pomalo morbidnom laboratorijsko-istraživačkom natjecanju u razbuđivanju i razmnožavanju što starijih prethistorijskih živih organizama.

Odgovori