Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. Božiću se raduju i stari i mladi, i bogati i siromašni. Toliko je običaja u narodu vezano uz Božić.
Dan prije Božića nosi naziv Badnjak prema panju ili panjevima koji se na taj dan unose u kuću i stavljaju na ognjište, a neki taj naziv dovode u vezu s riječju bdjeti jer se tada bdije pobožno iščekujući Kristovo rođenje. U nekim se krajevima u kuću unosi jedan, a u nekima tri panja. Tri su panja simbol Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se dodavalo malo hrane s blagdanskog stola i vina koje se pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.
Tradicija koja nestaje
Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Postavljala se pod stol uz zvukove božićnih pjesama. Na slami se sjedilo i pričalo sve do odlaska na polnoćku, a često se na njoj i spavalo. Danas se malo gdje na našim prostorima zadržala takva tradicija, ali je ostao običaj postavljanja jaslica koje vjernicima približavaju događaj Božića, rođenja Isusova. Najstarije se hrvatske jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljunu uz otok Krk, koje je načinio nepoznati majstor još u 17. stoljeću, a u kućama se jaslice postavljaju tek od 19. stoljeća.
Kad se unese slama i badnjaci, započinje bdijenje. Domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić: Faljen Isus! Na dobro vam došla badnja večer! Na taj pozdrav slijedi odgovor: I s tobom zajedno! Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica! Odgovor glasi: Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada! U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva, a odgovara se: I vi živi i zdravi bili!
Na Badnjak se u kuću unosi i kiti božićno drvce. U prošlosti je to bio poganski običaj, ali ga kršćani prihvaćaju i to postaje tradicionalni božićni običaj. Ukrašavanje božićnog drvca počelo je najvjerojatnije u Njemačkoj u 17. stoljeću, a u Hrvatskoj se drvca počinju kititi u 19. stoljeću, iako su se i prije toga hrvatski domovi oko Božića kitili zelenilom, voćem, slasticama i svakojakim ukrasima koje su najčešće djeca izrađivala.
Drvca su najčešće crnogorična, nekada kićena jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je tko imao. Usto, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima. Danas se drvca ponegdje kite i puno prije samog Badnjaka, a nalaze se u gotovo svakom domu, trgovačkom centru i na gradskim trgovima, ukrašena modernim ukrasima i lampicama.
Post i nemrs
Iako Crkva ne propisuje post i nemrs na Badnjak, narod se toga pridržava. Za ručak se tradicionalno sprema bakalar ili neka druga riba, a fritule su gotovo neizostavne.
Na Božić se često u prošlosti odlazilo na tri mise, za početak na polnoćku, na Badnjak, na kojoj bi se dočekao Božić, zatim na ranojutarnju misu zornicu, tzv. malu misu, gdje se obično pričešćivalo, a na poldanicu ili velu misu odlazilo se po danu.
Žene na Badnjak pripremaju bogati božićni jelovnik, a ručak je na sam Božić svečan i bogat te za stolom okuplja cijelu obitelj. Jede se voće, povrće, meso, razne pečenke, kruh, peciva i brojna druga jela. Poslije ručka odlazi se čestitati rodbini i prijateljima. U prošlosti se činilo koledanje ili čestitarenje pjevajući tradicionalne božićne pjesme, a čestitare bi se često darivalo. Mladići su djevojkama kao tradicionalni božićni dar darivali ukrašenu jabuku, tzv. božićnicu. Darivanje je i danas božićni običaj, iako danas djevojke ne bi bile oduševljene da im mladići poklanjaju jabuke!
26. prosinca, dan poslije Božića slavi se Stjepanje. U minulim vremenima su na taj blagdan grupe mladića obilazile selo i popratnim pjesmama čestitala Stjepanima i Šteficama imendan. Nakon Sv. Stjepana slijedi Sv. Ivan, blagoslivlja se vino, iznosi slama iz kuće i stavlja na voćke da bolje rode.
1. siječnja slavi se Nova godina. Danas je iščekivanje toga dana i nadolazeće godine izgubilo značajku obiteljskog blagdana, ne samo u gradu, nego i na selu. Nisu se sačuvala ni stara čestitanja koja isprepliću poruku o događaju Božića s novogodišnjim dobrim željama članovima obitelji i njihovom materijalnom dobru. Suvremeno slavljenje Nove godine je opće; pripada svima, a ne samo kršćanima.
Božićno slavlje završava 6. siječnja, kada se slave Tri kralja ili Bogojavljenje. Obilježava se pohod triju mudraca s istoka koji su se došli pokloniti malome Isusu donijevši mu darove: mirtu, zlato i tamjan. Na dan Bogojavljenja ili Sveta Tri kralja posljednji put pale se božićne svijeće i drvo badnjak, a blaguju se i određena božićna peciva. Blagdanom Tri kralja zaključuje se središnji skup božićnih običaja. Toga dana se skidaju božićni ukrasi i u kući završava obiteljski božićni ugođaj.
Kako se slavi u svijetu?
U svijetu se Božić slavi na različite načine. U Americi, gdje su automobili veći, kuće i zgrade veće, veće je i božićno slavlje. Amerikanci ne kite samo jelku i unutrašnjost kuće, već kite cijelo dvorište i ulicu, natječući se čije će dvorište biti bolje i raskošnije uređeno. Dok u naše domove poklone donosi mali Isus u njihove se kroz dimnjak s darovima spušta Djed Božićnjak.
Britanci za Božić tradicionalno uživaju u purici i božićnom pudingu te torticama od prhkoga tijesta punjenima suhim voćem, a od njih potječe običaj da se poljube oni koji se zateknu zajedno ispod grančice imele. Nešto južnije, u Francuskoj, za Božić se sprema čokoladna biskvit-rolada u obliku debla te se smješta pod bor, a djeca na Badnjak lašte svoje cipelice i ostavljaju ih pokraj kamina. Ujutro ih tu dočekaju pokloni…
U Italiji nakon zalaska sunca na Badnjak pucanj iz topa na Castel S. Angelo u Rimu označava početak blagdana. U 21 sat u crkvama započinje sveta misa. Nakon mise pristupa se blagdanskoj večeri u krugu obitelji. Zanimljivo je da se ponegdje u Italiji pokloni dijele na Sveta tri kralja. Dok ih u Italiji dijeli La Befana (vještica koja dolazi kroz kamin), u Španjolskoj te poklone donose tri kralja, los Reyes Magos.
Iako su Japanci pretežito budisti i šintoisti, za Božić kite borove i darivaju se, a u Rusiji je 25. prosinca običan radni dan. 31. prosinca je najvažniji dan za djecu. Ulice zasjaju u tisuću svjetala, na trgovima se podižu veliki okićeni borovi, sastaju se prijatelji i slave. Rusi često slave na otvorenom, kite jelku i uživaju u prirodi i snijegu. U Rusa darove toga dana donosi Snjeguroška, odnosno Snježna žena, a Djeda Božićnjaka zovu – Tatica Mraz. Ne prate ga sobovi, već jedna djevojčica (Pahuljica) i dječak (Nova godina). Toga dana djeca jedu crni kruh koji se nalazi u obješenim čarapama, recitiraju stihove i pjevaju božićne pjesme. Ipak, pravi se Božić po julijanskom kalendaru odvija 7. siječnja, a najavljuje ga jutarnja zvijezda. Taj blagdan Rusi slave u krugu obitelji, u miru i tišini.
U Švedskoj slavlje započinje 24. prosinca ujutro, kada se tradicionalno doručkuje kaša od riže s cimetom. Božićni ručak je i kod njih obilan, a nakon njega slijedi posjet Djeda Božićnjaka i dijeljenje poklona. Kad se pokloni podijele, svi prisutni se uhvate za ruke i pjevajući igraju kolo oko bora!
U svakom slučaju, gdje god bili, ne zaboravite rođenje Isusovo dobro, ali dostojanstveno proslaviti! I nek’ Vam je čestit i blagoslovljen Božić, a nova 2022. godina puna sreće, blagostanja i Božjeg blagoslova!
