Kako su Armenci spriječili da ih Turci potpuno ne unište?
Na današnji dan prije 105 godina, 29. svibnja 1918. održana je jedna od najkrvavijih bitaka u ljudskoj povijesti – boj kod Sardarapata, u kojem su se Armenci jedva uspjeli obraniti od Turaka.
Naime, danas je većini ljudi poznat strahovit genocid koji su Turci izvršili nad Armencima unutar nekadašnjeg Osmanskog Carstva. Bio je to jedan od najkrvavijih zločina u novijoj povijesti i dugo se vremena prešućivao i krio. Pobijeno je zacijelo preko milijun ljudi, iako se oko preciznih brojki vode se rasprave.
O čemu se zapravo radilo pri turskom nasilju nad Armencima? Nekoć je na velikom području današnje Republike Turske živjelo kršćansko armensko stanovništvo, smješteno na sjeveroistočnom dijelu Male Azije. Međutim, u doba Prvog svjetskog rata dio Armenaca živio je i izvan granica Turske, na području nekadašnjeg Ruskog Carstva.
Nakon Oktobarske revolucije, boljševici su odlučili prekinuti borbe s Turcima (s kojima je carska Rusija bila u ratu). Dakako, Armence je to užasnulo, jer je značilo da turske snage sada mogu prodrijeti na njihov teritorij koji se do tada još jedini držao nesavladan zahvaljujući ruskim carskim snagama.
Doista, turske trupe provalile su u taj nekadašnji ruski dio Armenije, kamo su izbjegli i mnogi Armenci iz Turske (oni koji su preživjeli genocid). Postojala je opasnost da armenski narod sada u cijelosti bude uništen, a da ime Armenija postane samo povijesni pojam.
U isto vrijeme, na istom geografskom području, s jednakim metodama odvijao se i genocid nad Asircima.
Oba genocida imali su za cilj osiguravanje kompaktnog turskog etničkog područja i sprječavanje da Rusija s područja Kavkaza iziđe na obale Mediterana, preko područja današnje istočne Turske koje su u to doba u velikom dijelu naseljavali kršćanski Armenci i Asirci.
Za razliku od Asiraca, koji su praktično nestali nakon genocida, armenski borci uspjeli su se obraniti od Turaka kod Sardarapata (mjesto svega 40-ak kilometara pred glavnim armenskim gradom Erevanom).
Danas Armenija postoji kao nezavisna država, no njezin je teritorij vrlo malen zbog nasilnih postupaka kojim su je susjedi pritisnuli.
Dapače, današnja Armenija pokriva samo malen djelić nekadašnjeg armenskog etničkog područja, no i to su jedva uspjeli izboriti jer je postojala opasnost da budu praktički u cijelosti uništeni.
Neke od rijetkih turskih javnih osoba koje su proučavale genocid nad Armencima su Orhan Pamuk i Elif Şafak.
Elif Şafak je napisla knjigu “Kopile Istanbula” (2005.), u kojoj je opisala jednu tursku obitelj iz Istanbula i jednu armensku obitelj iz Los Angelesa. U njoj je opisala isprepletenost tih dviju obitelji i ulogu Turaka u genocidu nad Armencima.
Orhan Pamuk je proučavao genocid nad Armencima, zbog čega je turska vlada izdala nalog za njegovo uhićenje.
Turska nikada nije priznala genocid nad Armencima, smatrajući da se radilo o građanskom ratu.
Armenija je već godinama u sporu s Azerbejdžanom zbog otcjepljenja regije Nagorno Karabah, naseljenoj pretežno Armencima u toj susjednoj zemlji. Od raspada Sovjetskogg saveza pa sve do današnjih dana vodilo se nekoliko ratova između Armenije i Azerbajdžana.
Kamen spoticanja je i azerbajdžanska eksklava Nahičevanska Autonomna Republika, koju teritorij države Armenije dijeli od matične države Azerbajdžana.
