Kako u državi s 97 milijuna stanovnika nitko nije umro od koronavirusa?
Kada je epidemija koronavirusa bila na vrhuncu, a ostatak svijeta okrenuo se prema primjerima iz Azije ne bi li pronašao najbolju strategiju za obuzdavanje širenja ove nove bolesti, najviše pažnje posvećeno je Južnoj Koreji, Tajvanu i Hong Kongu.
Ali priča jedne države prošla je ispod radara. Radi se o Vijetnamu.
Zemlja s 97 milijuna stanovnika do danas nije izvijestila ni o jednoj smrti povezanoj s koronavirusom, a jučer je imala samo 328 potvrđenih slučajeva, unatoč dugoj granici s Kinom i milijunima posjetitelja iz Kine koji dolaze svake godine.
Podatak da Vijetnam ima tako malo prijavljenih slučajeva zaraze i niti jedan smrtni slučaj još je značajniji ako se uzme u obzir da je to zemlja s niskim srednjim dohotkom i s mnogo manje naprednim zdravstvenim sustavom od ostalih u regiji. Ima samo 8 liječnika na 10.000 ljudi.
Nakon što je tri tjedna bio u karanteni, Vijetnam je ukinuo krajem travnja ukinuo pravila o socijalnoj distanci. Nema prijavljenih lokalnih slučajeva zaraze više od 40 dana. Tvrtke i škole su se ponovo otvorile i život se postupno vraća u normalu, piše CNN.
Skepticima se službene brojke u Vijetnamu mogu činiti previše dobrima da bi bile istinite. No Guy Thwaites, stručnjak za zarazne bolesti koji radi u jednoj od glavnih bolnica koje je vijetnamska vlada odredila za liječenje pacijenata Covid-19, rekao je da se taj broj podudara sa stvarnošću.
“Svakodnevno posjećujem odjele sa zaraženima. Znam slučajeve. Znam da nije bilo smrti”, rekao je Thwaites, koji također vodi Odjel za klinička istraživanja Sveučilišta Oxford u gradu Ho Chi Minh.
Kako je Vijetnam naizgled zaustavio koronavirus? Odgovor, prema mišljenju stručnjaka za javno zdravstvo, leži u kombinaciji čimbenika, od brzog, brze reakcije vlade nakon izbijanja epidemije u svijetu, do rigoroznog praćenja kontakata, karantene i učinkovite javne komunikacije.
Brza reakcija
Vijetnam se počeo pripremati za epidemiju koronavirusa nekoliko tjedana prije nego što je otkriven prvi slučaj u toj zemlji.
U to su vrijeme kineske vlasti i Svjetska zdravstvena organizacija tvrdili da ne postoje “jasni dokazi” za prijenos s čovjeka na čovjeka, ali Vijetnam nije htio riskirati.
“Nismo čekali samo smjernice WHO-a. Koristili smo se podacima koje smo prikupili iz drugih zemalja kako bismo znali kada i kako reagirati”, rekao je Pham Quang Thai, zamjenik šefa Odjela za kontrolu zaraznih bolesti u Hanoiu.
Početkom siječnja već su bile uvedene provjere temperature za putnike koji su stigli iz Wuhana na međunarodnu zračnu luku Hanoi. Putnici zatečeni s temperaturom bili su izolirani i pažljivo nadzirani. Do sredine siječnja potpredsjednik vlade Vu Duc Dam naredio je vladinim agencijama da poduzmu “drastične mjere” kako bi se spriječilo širenje bolesti u Vijetnam, jačajući medicinsku karantenu na graničnim vratima, zračnim lukama i morskim lukama.
23. siječnja Vijetnam je potvrdio svoja prva dva slučaja koronavirusa – kineskog državljanina koji živi u Vijetnamu i njegovog oca, koji je doputovao iz Wuhana kako bi posjetio sina. Sljedećeg dana zrakoplovne vlasti Vijetnama otkazale su sve letove prema i iz Wuhana.
Vijetnam je 1. veljače proglasio nacionalnu epidemiju – sa samo šest potvrđenih slučajeva zabilježenih u cijeloj zemlji. Svi letovi između Vijetnama i Kine obustavljeni su, nakon čega je sljedećeg dana ukinuta viza kineskim građanima. Potom je krajem ožujka zabranjen ulazak svim strancima u zemlju.
Vijetnam je također brzo poduzeo proaktivne mjere karantene. 12. veljače zatvorio je čitavo selo od 10.000 ljudi sjeverno od Hanoia na 20 dana nakon što se tamo pojavilo sedam slučajeva koronavirusa. Školama i sveučilištima, koja su trebala biti otvorena u veljači nakon praznika Lunarne nove godine, naloženo je da ostanu zatvorena.
Thwaites, stručnjak za zarazne bolesti u gradu Ho Chi Minh, rekao je da je brzina reakcije Vijetnama glavni razlog njegovog uspjeha.
“Njihove akcije krajem siječnja i početkom veljače bile su mnogo naprednije nego u drugim zemljama. To im je bilo izuzetno korisno … kako bi mogli zadržati kontrolu”, rekao je.
Strogo praćenje kontakta
Od 16 do 13. veljače nije bilo niti jednog novog slučaja. A onda je u ožujku počeo novi val, kojeg su donijeli Vijetnamci koji su se vratili iz inozemstva.
Vlasti su odmah pronašle kontakte oboljelih i smjestile ih u dvotjednu karantenu.
“Imamo vrlo jak sustav: 63 pokrajinska CDC-a (centara za kontrolu bolesti), više od 700 CDC-a na razini distrikta i više od 11.000 zdravstvenih domova u općini. Svi oni sudjeluju u pronalaženju kontakata”, rekao je liječnik Pham s Nacionalnog instituta za higijenu i epidemiologiju.
Pacijent s potvrđenim koronavirusom morao je zdravstvenim vlastima dati iscrpan popis svih ljudi s kojima je bio u kontaktu u posljednjih 14 dana. U medijima i na televiziji objavljivane su obavijesti o tome gdje i kada je bio pacijent s koronavirusom, pozivajući ljude da se odmah jave zdravstvenim vlastima ako su i oni bili na tom mjestu.
Praćenje kontakata bilo je toliko detaljno da se nije odnosilo samo na izravne, već i na neizravne kontakte. Svi izravni kontakti bili su stavljeni u državnu karantenu u domovima zdravlja, hotelima ili vojnim kampovima. Neizravnim kontaktima rečeno je da moraju biti u samoizolaciji 14 dana u svojim domovima.
Javna komunikacija i propaganda
Od samog početka vijetnamska vlada jasno je komunicirala s javnošću o epidemiji, piše CNN.
Uvedene su posebne web stranice, telefonske linije i aplikacije radi informiranja javnosti o novostima i medicinskim savjetima. Ministarstvo zdravlja također je redovito slalo podsjetnike građanima putem SMS poruka.
Mobiliziran je masovni propagandni aparat zemlje, izvještavajući o epidemiji preko zvučnika na ulicama, plakata, medija i društvenih mreža. Krajem veljače Ministarstvo zdravstva objavilo je i glazbeni spot koji je temeljen na vijetnamskom pop hitu kako bi naučio ljude kako pravilno oprati ruke. Poznat i kao pjesma “pranja ruku”, odmah je postao viralan i do sada je zabilježio više od 48 milijuna pregleda na YouTubeu.
Stručnjaci dodaju i kako je prijašnje iskustvo Vijetnama s epidemijom SARS-a i ptičje gripe pomoglo vladi i javnosti da se bolje pripreme za pandemiju koronavirusa.
“Stanovništvo puno više razumije opasnosti od zaraznih bolesti od mnogih možda imućnijih zemalja ili zemalja koje nemaju često epidemije zaraznih bolesti”, kaže Thwaites.
“Vijetnam i njegovi građani shvaćaju da te stvari treba shvatiti ozbiljno i ponašaju se u skladu s uputama vlade”, zaključuje.
