Globalna proizvodnja lješnjaka raste iz godine u godinu, a prema Međunarodnom vijeću za orašaste plodove i sušeno voće njihova godišnja stopa rasta je 3 posto. Kada je riječ o konzumaciji, na petom su mjestu liste, s 11 posto potrošnje, iza badema (27%), oraha (22%), indijskih oraščića (20%) i pistacija (14%). U sezoni 2022./23. urod je na globalnoj razini iznosio 585.150 tona, što je najveća brojka u posljednjem desetljeću. Turska je daleko na prvom mjestu i pokriva 71% ove proizvodnje, a slijedi je Italija s oko 10%. Uzgoj ove kulture sve više raste u SAD-u i Čileu.
Njegova je vrijednost prepoznata i na našem području, no još je mnogo izazova s kojima se nose proizvođači, a da bi njihov krajnji proizvod mogao biti konkurentan na tržištu, piše Agroklub.
U Hrvatskoj je, prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, u 2023. godini pod lijeskom bilo 7.933 ha. Gledajući u odnosu na 2019. kada je bilo 5.549 ha, ta proizvodnja naočigled raste. Najviše nasada je u Osječko-baranjskoj, Virovitičko-podravskoj te Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Najveći broj nasada je relativno mlad, do desetak godina starosti.Uzgoj ove kulture vezan je uz gotovo 20 vrsta potpora – od onih za intenziviranu raznolikost usjeva, preko održavanja ekološkog uzgoja do zatravljivanja trajnih nasada.
Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, lješnjaka je u 2021. proizvedeno ukupno 1.945 tona, a godinu poslije 2.589 t. Većina se odnosi na intenzivnu (1.883 t u 2021. te 2.579 t u 2022.), a ostatak na proizvodnju u ekstenzivnim voćnjacima, dakle pretežno za vlastite potrebe.
Kada je riječ o trgovini, najviše ga uvozimo iz Turske. Prema posljednjim podacima Hrvatske gospodarske komore, u prvih deset mjeseci prošle godine, iz te smo zemlje uvezli 401 tonu oljuštenih u vrijednosti 2,37 milijuna eura, od ukupnog uvoza koji je iznosio 620 tona, odnosno vrijednosti gotovo 3,7 milijuna eura. Na drugom je mjestu Italija (170 t), a na trećem Bosna i Hercegovina. Govoreći o izvozu, on je u navedenom razdoblju ukupno iznosio 465 tona, vrijednosti gotovo 1,6 milijuna eura, a najviše smo ga isporučili Italiji, i to u ljusci, nešto više od 302 tone. U BiH je otišlo 53 tone očišćenog, a Sloveniji 33 tone.
Talijani traže visoku kvalitetu
Najveći proizvođač u Hrvatskoj je PP Orahovica koja ima 660 hektara nasada od kojih je oko 640 rodnih, a ostatak se odnosi na rasadnik i matičnjak. Ova poznata tvrtka svoj, ali i lješnjak od kooperanata izvozi u Italiju gdje inzistiraju na kvaliteti ploda. Predsjednik uprave PP Orahovica, Saša Breznik kaže kako je velik dio rodnih nasada prošloga proljeća pogodila velika ledotuča zbog čega su prinosi bili značajno manji. No, kvaliteta je bila zadovoljavajuća, što, ističe on, Talijanima odgovara te su spremni dati nešto višu cijenu.
Najzastupljenija sorta je rimski lješnjak i autohtoni istarski dugi te one općenito dominiraju u Hrvatskoj s 95 posto. Kaže, klimatski su prilagođene našem podneblju, cvatnja dolazi u periodu kada rani mrazevi i zima već prolaze. “Klimatske promjene dovode do zaključka da više nemamo značajnih proljetnih mrazeva koji bi ih mogli uništiti, no s druge strane, razne su nepogode moguće 365 dana u godini. Temperaturne oscilacije u zimskom periodu su velike, što jako utječe na cvatnju, a nemate konkretnu zaštitu”, opisuje on dodajući da je rizik ipak manji nego kod, primjerice, jabuke.
S obzirom na ovakvo vrijeme, plan im je prelaziti na talijanske sortimente. Već sada imaju posađene sorte kao što su Tonda Romana, Tonda di Giffoni, starosti 6 do 8 godina pa je tek za vidjeti kako će se ponašati. Kada je riječ o istarskom dugom, Breznik ga smatra jednim od top lješnjaka po pitanju organoleptike i tehničkih svojstava budući da se lagano ljušti. Kod rimskog to ide teže, no on je zbog svog okruglog, manjeg oblika privlačniji konditorskoj industriji.
U PP Orahovici izvoze kompletan urod, a za sada ga ne prerađuju, osim namaz koji nije za prodaju. Kaže da čekaju vidjeti kako će se sve razvijati i ako zaključe da je opravdano, mogu se posvetiti i tom dijelu proizvodnje. “Razumijem potrebu da u Hrvatskoj razvijamo svoju industriju, ali je pitanje možemo li biti konkurentni na tržištu za kojim smo dosta zaostali”, komentira on opisujući situaciju na globalnoj razini. “Oregon drži 99 posto proizvodnje lješnjaka u SAD-u, a po količini već su sada na 3. mjestu na svijetu. Krenuli su vrlo intenzivno i fokusirano, s velikim količinama. Ove su godine prvi puta počeli izvoziti lješnjak u Europu”, naglašava on njihovu konkurentnost, cijenu i logistiku. “Samo jedna tvornica proizvodi i prerađuje 37 tisuća tona lješnjaka i čini oko 50 posto njihove ukupne proizvodnje. Dok jedna Hrvatska ima 3 do 4 tisuće tona”, usporedio je uz komentar kako iza prerade stoji matematika, ali prije svega treba napraviti analizu i imati dobar plan za razvoj.
Kako zaraditi na lješnjaku?
A kada je riječ o planu u uzgoju ove kulture, Breznik ističe kako je ulaganje u lijesku posao na duge staze jer ona puni rod daje tek u devetoj do dvanaeste godine. Uz sve pravilne agro i pomotehničke mjere, prosječan urod bi trebao biti 3 do 3,5 tone po hektaru, no nažalost, mnogi uzgajivači su daleko ispod ovih brojeva. “Nema službenih podataka, no prema mojoj računici, hrvatski prosjek je ispod 900 kg po hektaru, a to je jako slabo.”
Kaže, lješnjak se u prošlosti, a kod nas je tako i sada, sadio gdje ništa drugo ne rodi. “Taj su princip imali svi, ali su neke države shvatile kako to nema smisla. Amerikanci su ga prije 20 do 30 godina sadili u Oregonu gdje je slabo uspijevao kukuruz i borovnica. Imali su prinos od 1,5 do 2 tone, koliko mi u PP Orahovica imamo na našim starim nasadima danas što je i dalje slabo, ali ipak više u odnosu na 900 kg”, komentira i nastavlja da su Amerikanci u međuvremenu shvatili da to nema smisla te ga počeli saditi tamo gdje je najbolja zemlja. Kod nas on i dalje raste na zemljištu kiselog pH, s malo humusa.
“Kad računate cijenu od 2,2 eura po kilogramu, puta 3 do 3,5 tone, a ukupan trošak je 3 do 3,5 tisuće eura po hektaru, vama je neto dobit 3 do 3,5 tisuće eura. Ne možemo očekivati super zaradu na prinosu od tonu do tonu i pol.”
Do ovako slabog prinosa dolazi zato jer uzgajivači ne provode sve potrebne mjere. “Ove su nam godine kooperanti donosili lješnjak s 15 do 20 posto uboda štetnika, 6 do 8 posto trulih, a to se u Italiji ne prihvaća. Kod njih je 3 posto trulih treća klasa, a 12 posto uboda je maksimalno što mogu prihvatiti. Zato pokušavamo osvijestiti kooperante o važnosti kvalitete jer inače ne možemo biti konkurentni na tržištu niti osigurati dobru cijenu”, upozorava.
Kaže, prvenstveno je važna priprema i odabir zemlje, na temelju analize tla gdje pH ne smije biti ispod 5,5, a pritom je potrebna humusna zemlja. “Važan je i položaj te nagib terena. No, ljudi ju sade na svakakvoj zemlji koja je sklona eroziji ili s druge strane zadržava vodu”, upozorava i nastavlja kako valja paziti i na samu gustoću sadnje koja pak ima različite pristupe. “Negdje je gušća pa se radi prorjeđivanje. Ferrero sadi 660 sadnica po ha, mi smo bili na 500, podigli na 800, a sada se vraćamo na 650, još uvijek ispitujemo što je najbolje”, otkriva.
Osim navedenog, poručuje i kako je važno održavanje zemljišta, kada zatravniti nasad, kakvu međurednu obradu koristiti, dodatnu prihranu, zaštitu. “Ljudi često gube strpljenje, očekuju brzu zaradu. Ulaganja je puno pa treba biti spreman na sve, i oprezan. Realna kalkulacija je da povrat investicije dolazi nakon 9 do 12 godina, da bi bili na nuli. Od poticaja se može živjeti, ali prinos nećete dobiti”, zaključuje uz poziv svim zainteresiranima da dođu u PP Orahovicu u obilazak, po savjet. “Po znanju i iskustvu smo najjači u Hrvatskoj i nemamo problema s dijeljenjem tog znanja”, zaključuje.
Prihod od lješnjaka veći nego od žitarica
Pored najvećih, tu su i mali proizvođači koji su prepoznali vrijednost prerađenog lješnjaka. Jedan od njih je i Damir Hajduković iz Tenje kod Osijeka koji paletu proizvoda pod sad već poznatim brendom Tak’ slatko širi iz sezone u sezonu.
Hektar lijeske, pretežito sorte istarski dugi, posadio je u vlastitoj režiji 2013. godine, prije nego su, kako kaže, krenuli poticaji za ovu kulturu. Nasad se nalazi u Potnjanima kod Đakova gdje mu i danas žive roditelji. “Lakše mi je brinuti o voćki nego o žitaricama. Tada sam smatrao da je budućnost u voćarstvu što se ispostavilo kao istina. Po hektaru lješnjaka se može više uprihoditi nego po hektaru pšenice, kukuruza, posebno sada u ovo vrijeme”, tvrdi on.
Ove je godine imao dobar urod, i kvalitetom i kvantitetom. Dobio je skoro 900 kg jezgre, odnosno 2,3 t u ljusci s obzirom da je randman ovom sortimentu oko 40%. Strojeve za usisavanje i krckanje su kupili na natječaju za tip operacije 6.3.1., a koje su lani bile aktualne za male proizvođače. Pored toga, ima usisavač, cijelu liniju za preradu, stroj za ispuhivanje i kalibriranje.
Kaže, malima preporuča da sade lijesku do 3 ha, a i on planira proširiti nasade, te svakako preradu. “Od cijene oko 2 eura za kg, ne možeš živjeti, ali ako se ide u preradu, može se dobiti barem 50 do 60 posto na ovaj iznos.”
No, podsjeća da treba brinuti o lijesci od samih početaka jer, mnogi radi poticaja samo posade i puste da raste. “Poticaj je kap u moru koliko možeš dobiti ako uložiš truda. Tu je gnojidba, okopavanje, obavezna rezidba. Bolesti nije bilo, a najveći problem su vremenske nepogode kao što su prevelika vlaga, a onda suša u ljetnom razdoblju”, navodi on dodajući da bi valjalo uložiti sredstava u navodnjavanje jer, baš kad treba vlage, na istoku Slavonije je sušno i obrnuto.
Damir je do prije dvije godine radio u tvornici mlijeka Meggle, ima 25 godina iskustva u prehrambenoj industriji pa mu je bilo logično odlučiti se za preradu.
“Sve preradimo i prodamo, najviše na kućnom pragu. Još nam je i malo lješnjaka”, priča ovaj Tenjac dodavši da treba imati volje jer je riječ o mukotrpnom poslu. Prerada traži uvjete za uređenje prostora, ulaganje u strojeve, marketing, prodaju, puno je i administracije. U njihovu OPG-u sve to više nego uspješno radi supruga Ivana, a u kreiranju proizvoda i djeca, kći Tea i sin Tin po kojima su njihovi popularni namazi Nuttea i Nuttino i dobili ime. U njima kombiniraju fino izrađenu pastu od pečenih lješnjaka s kakaom, čokoladom, agavinim sirupom i sl.
Proizvode i tri vrste karmeliziranih, ali i tostirane s okusom čilija i morske soli, a nedavno su izbacili i s okusom luka i papra te mediteranskim biljem što se kupcima iznimno svidjelo. “Lješnjak je nevjerojatan potencijal koji se može sljubiti s mnogim okusima, slatkim i slanim. S mediteranskim biljem je planuo odmah”, prepričava ovaj vizionar dodajući da treba naći vremena za dobre omjere okusa te da u pripremi imaju još dva, tri proizvoda koja će na tržište plasirati do ljeta. Od prošle godine imaju i destileriju pa planiraju praviti rakiju od šljive koja će biti baza za liker i rakiju od lješnjaka.
I u BiH raste proizvodnja?
Ova proizvodnja raste i u susjednoj BiH, no postoje razlike u entitetima.
Prema podacima Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, u 2023. uzgojem ove kulture bavilo se 611 gospodarstava u 10 kantona Federacije BiH gdje je 91.464 stabala pokrivalo više od 170 hektara što je znatna razlika u odnosu na deset godina ranije kada je u 2013. u tom uzgoju bilo 68 gospodarstava s 8 tisuća stabala na 23 ha. Moglo bi se reći, prema broju uzgajivača i stabala, da se proizvodnja udeseterostručila.
U Republici Srpskoj, a prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, intenzivna proizvodnja lješnjaka odvija se na površini od oko 1000 hektara. Kažu da je u zadnjih 10 godina došlo do smanjenja površina na kojima je posađena, a da ju tek nekoliko voćara i kompanija uzgajaju u na većim površinama, od nekoliko do oko 200 hektara. No, od 2020. bilježi se trend smanjenja novih nasada. Ako se netko odluči za sadnju stabala lijeske, što je vrlo rijetko, površina je veća od jednog hektara, napominju.
No, govoreći o trgovini, a prema Vanjsko-trgovinskoj komori BiH, prošle je godine lješnjaka u ljusci izvezeno 52 tone u vrijednosti od 120.000 eura, a oljuštenog gotovo 43 tone u vrijednosti od 317 tisuća eura. Najviše se izvozio u Hrvatsku (76,4 t, gotovo 300 tisuća eura). U ljusci je uvezeno 40 kg u vrijednosti od 160 eura, oljuštenog gotovo 308 tona u vrijednosti od 1,94 milijuna eura. Iz Turske je stiglo 192 tone, vrijednosti 1,23 milijuna eura.
Ena Zolić praksom potvrdila teoriju iz diplomskog rada
A da ova kultura ima velikog potencijala kod komšija, dokaz je mlada Ena Zolić, koja je 2018. godine počela uzgoj 250 sadnica na pola hektara. Tada se vratila iz Njemačke, gdje je studirala, a tema diplomskog rada upravo joj je bila budućnost i isplativost uzgoja lijeske na području Bihaća.
“Teorija je pokazala da paše, a onda sam htjela to dokazati i praktično. Posadila sam ju, sadnice su se dobro primile, razvijale kako treba, bilo je nešto problema, ali ništa što bi kočilo proizvodnju. Nakon par godina odlučila sam proširiti nasad na još 0,3 ha i sada imam 350 sadnica na 0,8 ha”, priča nam Zolić koja se nije samo tako upustila u ovu avanturu. Prvo je obavila analizu tla, a nedavno ju je opet provela. Kaže, lješnjaci su sada u petoj godini, prošle je imala simboličan urod, a puni rod očekuje od 10. godine.
“Ovdje je pH tla oko 6 što im jako dobro odgovara. Imamo manjak fosfora, ali to se može popraviti, humusa je više nego dovoljno, padavina čak i previše, preko 1.000 litara godišnje, ali su neravnomjerno raspoređene”, opisuje ona dodajući da ih nedostaje u 7. i 8. mjesecu kada ih i najviše treba jer tada razvijaju plod.
“Bez navodnjavanja se ne može, posebno prvih godina jer ima plitak korijen, zato je važno da ima pristup vodi. Prvih godina sam ih navodnjavala mobilno pomoću traktora i bačvi jer su ulaganja bila velika. Sada sam postavila sustav navodnjavanja pa će biti lakše”, nada se mlada voćarka.
Kaže da ih bolesti za sada zaobilaze jer u tom kraju nema toliko ove voćne kulture. U proljeće ima nešto lisnih uši, a ljeskotoča, na sreću, još nije vidjela. Budući da joj je istarski dugi glavna sorta, koji ima tvrđu ljusku, nada se da ovaj štetnik neće niti biti prisutan u njezinom nasadu. Manji problem predstavljaju gljivice jer bude kišnih i toplih razdoblja, na što je lijeska osjetljiva, zbog čega redovono provodi zaštitu fungicidima.
Prošlogodišnji simbolični urod otišao je za jedan dan, a kada dođe u puni rod, Ena očekuje 2 do 3 tone po hektaru, odnosno 2 tone u svojim nasadima. Ima plan i što s njim, a to je prerada. “Prije nego sam prvu sadnicu posadila, ispitala sam tržište i gledala ima li uopće smisla s te strane. No, BiH pokriva samo 10 posto svoje potrošnje, sve ostalo uvozi. Veliki je potencijal plasirati proizvode na lokalnom tržištu. Može se prodati i kao sirovina jer lokalci vole krckati”, smije se ona, a već sada ima viziju o paleti proizvoda među kojima će biti krem namazi, brašno od lješnjaka, čokolade, slatkiši koje namjerava plasirati putem direktnog marketinga, na kućnom pragu.
Smatra da u BIH ne mogu konkurirati velikima, no da ima budućnosti za manje plantaže, udruženja, ali uz podizanje svijesti o važnosti kupovine domaćeg. S vremenom, i ona planira proširivati svoj nasad, ali postupno jer, oko lijeske ima puno posla.
Nemanja Matić ne da lješnjak nakupcima
Iako je oko njega puno posla, Nemanja Matić iz Ljubovije, u susjednoj Srbiji, ovim se uzgojem bavi iz hobija i čiste ljubavi. Sve što uzgoji proda direktnom prodajom, podijeli ili preradi u namaz koji je u njegovom kraju na dobrom glasu. “Dodatna zarada dobro dođe. Nisu to neke pare, ali može se mjesečno zaraditi i do tisuću eura”, otkriva Matić koji svoje lješnjake ne da nakupcima koji, kaže, ucjenjuju sa 600 do 700 dinara (5 do 6 eura) za kilogram očišćenog, odnosno 240 do 260 dinara (2 eura) za onaj u ljusci. Vezati se ne želi nikakvim ugovorom jer može prodati sve što proizvede.
“Sestra je nabavila od jedne Kubanke koja radi u veganskom restoranu, recept za puter. Probali smo i svidjelo nam se. Objavio sam na internetu, ljudi su se počeli interesirati, a nakon priloga u emisiji Plodno i rodno, dogodio se veliki bum”, opisuje on trenutak kada je prodaja svježeg i pečenog ploda, ali i namaza jako dobro krenula. Kako živi u blizini Zlatibora, mnogi kupci navraćaju kada idu na odmor.
On je svoj prvi nasad posadio s 22 godine, a sada ima 700 stabala na 1,8 hektara. Pola je u devetoj godini, a pola u petoj. Ovi koji su skoro u punom rodu, daju 5 do 8 kg po stablu. Prošle mu je godine prinos bio smanjen jer su ga potukle dvije oluje i grad, no zato je 2022. bila dobra kada je na 250 stabala starih osam godina dobio 1,2 t.
Lijesku sortimenta halski džin, rimski, rimski pijemontski i istarski dugi kao oprašivač, ima na više parcela, uz rijeku Drinu, a budući da u počecima nije imao dovoljno iskustva i znanja, posadio ju je pregusto.
“Kada sam ih posadio, parcela mi izgledala prazna”, smije se on danas na svoje početničke greške. “Zato moram raditi agresivniju rezidbu. Vidim gdje sam griješio, sad znam kako bih drugačije. Planiram još jedan zasad, s većim razmakom da se može mašinski obraditi jer imam svoju mehanizaciju”, njegovi su planovi.
Osim vremenskih neprilika, među kojima je i prošlogodišnja poplava kada je lijeska bila metar i pol pod vodom, a na njezine se krošnje slila zemlja i ostaci strništa s polja iznad njegova voćnjaka, većih problema nema.
“Koliko mu daš, toliko će ti dati. Sretnem prijatelja, a on mi kaže jesi bacio đubrivo. Reko’, nisam bacio, ja biljci ne bacam, ja joj dajem”, s ljubavlju priča Matić koji je u međuvremenu dao izraditi i mašinu za krckanje, kalibrator, separator i puhaljku. “Nisu velikog kapaciteta, ali za moje narudžbe dovoljno. Svaki dan po malo radim, za dušu.”
Vidi budućnost u ovoj kulturi, a i one koji se njome sve više bave, i to u većem obimu nego on. Kaže, i država daje poticaje – 150 eura za hektar bilo koje kulture, a za lijesku dodatno povrat od 50 posto, bez PDV-a, za kupnju sadnica. Također, sve je strojeve kupio uz pomoć fondova.
