Ukupno 27 milijuna kuna razasuto je diljem hrvatskih šuma, ispod debala hrasta lužnjaka i kitnjaka. Neupućeni šumski prolaznik možda bi stao na taj novac, šutnuo ga nogom, možda podigao pa kratko valjao u ruci i bacio u dalj što snažnije može. A tko bi mu zamjerio znajući da je riječ o žiru, nimalo atraktivnom plodu hrasta. Taj naizgled bezvezni žir, koji u ovo listopadno doba obilno opada s hrastovih grana i zasipa gustiše, Hrvatske šume otkupljuje po cijeni od 9 kuna za kilogram. Domaća agencija za gospodarenje šumama tu akciju provodi od 1. listopada pa do kraja mjeseca okupljajući mnoštvo žirolovaca željnih dodatne zarade, piše novac.hr
Cijele obitelji, doznajemo, uzimaju godišnje odmore ne bi li sakupljale žir, umirovljenici se sjate sa svih strana, a dobru zaradu otkrile su i romske obitelji. Kako bismo našli ove vrijedne tragače za “šumskim zlatom”, krenuli smo za naselje Okuje, šumariju Velike Gorice, gdje se na 12 tisuća hektara proteže hrastova šuma pod upravom Hrvatskih šuma. Ta turopoljska oaza, priča se, svake godine ugosti i do dvjesto revnih sakupljača. Imajući to sve na umu, nismo dvojili da će biti gužve na šumskim stazicama. Ulaskom u nepregledni šumoviti kraj ispresijecan makadamskim cestama, uvidjeli smo ipak da to neće biti lagan zadatak. U omanjoj lugarnici na dva kilometra u šumi, pomoć smo zatražili od trojice šumara. “Tražimo sakupljače žireva, čuli smo da je to dobar biznis”, objasnili smo šumarima na što su udarili u smijeh. Vele da su ih viđali ovdje, prođu mjestimice kombijem ili automobilom, ali jako ih je teško uočiti jer se raštrkaju na području od 172 hektara (inače zacrtana zona skupljanja žira na tom području). Ne mareći za upozorenja, uporno smo se dali u potragu. Prešli smo gotovo 70 kilometara uzduž i poprijeko okujačke šume, prašeći šljunčanim cesticama i pazeći na bilo kakav pokret među stablima – bezuspješno. Taman u iskušenju da kažemo “eto, od šume ne vidjesmo stablo”, naletjeli smo uz glavnu cestu, kod oznake 77, na Veru Rak, 63-godišnju umirovljenicu iz Šiljakovine u Velikoj Gorici. S bijelom kantom u ruci i debelom plastičnom vrećom uz noge, gospođa Vera pognuta prebire po šumskom tlu i spretno lovi male smećkaste oblutke ubacujući ih u staru kantu od Jupola. Srećom za nas, ona ne ulazi duboko među gusta hrastova stabla, za razliku od ostalih skupljača, da se ne bi izgubila, već se drži uz glavnu šumsku cestu gdje joj je parkiran automobil. Odmah smo je upitali gdje su svi ti skupljači o kojima smo toliko slušali. Nažalost, veli, manje ih je ove godine jer je urod slabiji u odnosu na godine prije.
Saznala od prijateljice
– Obično u sezoni skupim između 600 i 700 kilograma žira, dnevno oko 50 kilograma, a ako je rodna godina onda i do 70. Sada sam na možda 200 ili 250 kilograma tako da me čeka još dosta posla – govori nam skupljačica. Sakupljanjem i prodajom žira bavi se zadnje četiri godine, otkako je otišla u mirovinu. Kaže da je za tu slabo razvikanu akciju Hrvatskih šuma čula od prijateljica i dosad nije propustili niti jednu sezonu. Lani je u desetak dana, skupljajući do 70 kilograma žireva dnevno, zaradila prosječnu hrvatsku plaću, odnosni 6300 kuna, a nada se da će i ove godine skupiti dovoljno hrastova ploda za barem pet tisuća kuna. Na što će potrošiti dodatni novac nije htjela otkriti, ali budući da živi na imanju i drži krave, svinje, kokoši i dva psa, neće biti preveliki problem pokrpati raznorazne rupe u budžetu.
Kanta teška 15 kilograma
– Takva sam vam ja. Moje prijateljice više vole ostati doma i gledati serije, ali ja nisam taj tip. Volim biti u pokretu, u prirodi. Moj suprug i obitelj ne idu sa mnom u skupljanje, pa imam i malo vremena za sebe – iskreno govori gospođa Vera.
Bivša krojačica, a danas
poletna penzionerka, nije se ni u jednom trenutku požalila na posao.
Nije joj težak, veli, niti je bole leđa od čestog saginjanja. Problem
joj ponekad čini teška kanta koja, do vrha puna žireva, može težiti i
preko 15 kilograma. Ako se skupljač nađe duboko u šumi, tešku kantu nije
lako otegliti do automobila. Na pitanje koje to vještine mora imati
jedan sakupljač, Vera kaže da je najvažnije imati utrenirano oko. Žir se
zna sakriti u travi, ispod lišća, a i kada ga nađe, skupljač ga mora
pregledati, da nema vidljivih oštećenja, rupa od parazita i mora biti
čvrst na dodir, sjajnog oklopa. Korisno je i znati razlikovati hrastovo
drvo od graba i bukve koji su također rašireni na tom području. Grab je,
veli, svjetlije, sive kore i zaobljenog lista, a hrastovo deblo obično
tamnije i deblje te režnjevitog, nazubljenog lista.
– Nemam
nikakav tempo, radim kada i koliko mogu i hoću. Obično sam u šumi cijeli
dan, ujutro od 9 ili 10 sati pa do popodne, sve dok ima sunca. Sav
skupljeni žir na kraju dana prebacim u vreću i sutra ujutro je nosim na
otkup, obično u rasadnik Lukavec nedaleko odavde – objašnjava.
Da bismo provjerili kako otkup funkcionira, zaputili smo se do rasadnika Lukavec. Na zapadnoj strani Velike Gorice, u Rasadničkoj ulici, smjestila se otkupna zona koju zajedničkim snagama vode iskusna Anita Donkovac i njezin mladi pomoćnik Niko Dujmović. Njihov je posao primiti skupljače, njihove žireve u vrećama nabaciti na vagu i izmjeriti točnu kilažu koju je sakupljač donio.
– Svaki sakupljač se mora, prije odlaska u šumu kod nas prvo prijaviti, ostaviti svoje podatke i broj žiro-računa, a onda mu izdajemo dozvolu za skupljanje i objasnimo na koja područja može ići skupljati, a na koja ne. Nema ograničenja na to koliko pojedinac može skupiti, ali obično ljudi napišu da planiraju skupiti maksimalno 1500 kilograma jer teško da sami mogu skupiti više. Kada krajem listopada završi akcija, iznos koji su prikupljanjem i otkupom zaradili, Hrvatske šume im isplate na žiro-račun – objasnila nam je Donkovac. Iako u iskušenju da se našalimo kako, eto, baš prikladno novac od žireva isplaćuju na žiro-račun, odlučili smo to prešutjeti računajući da su istu foru čuli nebrojeno puta.
Sušenje na suncu
Nakon što se žirevi izvažu, objašnjavaju nam, moraju ih raširiti, izložiti suncu da se prosuše. Mladi tehnolog Dujmović veli da žir mora biti raširen u sloju maksimalne debljine 30 centimetara kako bi se pravilno osušio. U suprotnom, riskira se truljenje žira. U Lukavcu, osim što prikupljaju, važu i vode evidenciju o žiru, pripremaju i hrastove sadnice za pošumljavanje. To je svojevrsni “plan B” ako posađeni žir u šumi propadne. Žir posade u rasadniku, u kontroliranim uvjetima, a kada stabljika ojača, vade ih iz zemlje i presele u šumu. Trenutno imaju zasađeno i nekoliko stotina tisuća sadnica.
Isto rade i u šumariji Velika Gorica gdje se skuplja i do 220 tona žireva, a njihova se nadležnost proteže od Lipovljana do Krapine. U povratku smo svratili i do te podružnice Hrvatskih šuma gdje radi poznati šumarnik Damir Brebrić. Radi on u šumariji zadnjih 38 godina, a veli da otkup žira vodi zadnjih 30. Po istom principu kao i u Lukavcu, šumarnik Brebrić prikuplja žireve od sakupljača, raširi ih da se prosuše, a zaposlenici šumarije, već uigrano, pune kamione i raznose ih u šumu na pošumljavanje. Na području u okolici Zagreba taj će se žir iskoristiti za pošumljavanje područja Vukomeričke gorice, Šiljakovačke dubrave i Obreškog luga.
– S prikupljenim žirevima pošumit ćemo tri tisuće hektara prostora. Računajte da za jedan hektar trebamo između 400 i 1000 kilograma žira. Vidite ove ograde ovdje, naši šumari ih već postavljaju i ograđuju prostor gdje planiramo podići novu šumu. Ograde se postavljaju kako bi tu mladu šumu i žireve zaštiti od divljih svinja i ostalih šumskih životinja – objašnjava Brebrić, dodajući da je tu vrijeme od velike važnosti jer lišće počinje brzo opadati, a ako prekrije netom zasađeni žir velika je vjerojatnost da hrast neće uspjeti izrasti jer neće dobivati dovoljno vode i svjetla. Dodatni problem koji zadnjih godina utječe na urod žira jest i pojava nove štetočina za koju nitko nije sasvim siguran kako se pojavila na našem području – američka hrastova stjenica. Prozirne su to i sitne bube, golom oku nevidljive, koje napadaju hrastovo lišće, točnije sišu klorofil. Moguće je vidjeti da je stablo hrasta pod opsadom stjenica ako je lišće, umjesto zdrave zelene boje, osušeno, smećkasto i bolesno. Kako veli Brebrić, nametnik se pojavio prije pet godina, jako brzo se širi, a ne postoji način da ga se istrijebi bez korištenja teških pesticida koji bi onda uništili i samo drvo. To utječe i na sam urod, jer hrastovo drvo pod teretom nametnika, prirodnim obrambenim mehanizmom, otpušta žir koji još nije ni sazrio.
