Nadbiskup Vukšić: Iseljavanje stanovništva iz BiH se nastavlja, no državnu vlast to jedva da zanima

Mons. dr. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini izjavio je u ekskluzivnom razgovoru za Fenu kako je u BiH, prema podacima svećenika, krajem 2019. godini živjelo 353.872 katolika, što je u odnosu na isti izvor iz 2003. godine manje za nešto više od 100.000, upozorivši kako se iseljavanje stanovništva svih vjera iz zemlje nastavlja što, nažalost, državnu vlast, slično kao i u zemljama u okruženju, jedva zanima.

Ti procesi iseljavanja i denataliteta, naveo je, uvjetovani su mnogim razlozima, a prije svega nedostatkom posla, korupcijom te stvarnom i pravnom nesigurnošću koja proizlazi iz “nedovršene države”.

“Oni pogađaju i ostalo stanovništvo svih vjera i nastavljaju se no, nažalost, državnu vlast, slično kao i u zemljama u okruženju, to jedva da zanima. Prava sramota”, kazao je Vukšić.

Dodao je kako je prema podacima svećenika, koji djeluju u izravnom dušobrižništvu, godine 1996. u BiH bilo 424.915 katolika. Taj broj je potom rastao pa ih je 2003. bilo 464.821, a prema istom izvoru na kraju 2019. godine broj katolika je smanjen na 353.872.

“Oslanjajući se na iste izvore, posljednji put sam se tim izračunima bavio tijekom 2019. godine, a odnosili su se na razdoblje od 1996. godine. Tako je u tom vremenu, novim iseljavanjem i negativnim priraštajem, Banjolučka biskupija ostala bez 45,71 posto vjernika (-24.095) koji su na području biskupije bili nakon posljednjega rata, Sarajevska bez 32,48 posto (-70.782) koji su tu bili poslije rata, Mostarska bez 11,75 posto (-22.845), a Trebinjska bez 13,04 posto (-2.773), kazao je nadbiskup, naglasivši potom kako se, sa željom da skrene pozornost na problem smanjivanja broja katolika i Hrvata u BiH, tim pitanjem od kraja posljednjega rata bavi kroz skoro 20 godina.

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH smatrao je, kako kaže, to najvažnijim pitanjem, dapače, pitanjem svih pitanja.

Osvrnuvši se posebno na Sarajevo, tj. iseljavanje katolika i Hrvata iz našeg glavnog grada, istaknuo je kako su poznati podaci o broju Hrvata i za Sarajevo, gdje je on počeo opadati već prije posljednjega rata.

“Naime, prema podacima nekoliko popisa stanovništva, Sarajevo, odnosno područje koje je pod tim imenom tada bilo obuhvaćeno, imalo je 1971. godine 41.354 Hrvata, a 1991. godine 34.873. Naspram tomu, prema popisu iz 2013. godine, u Kantonu Sarajevo je 17.520 Hrvata, odnosno 16.530 katolika, te 350.594 muslimana, 13.543 pravoslavaca, 4.817 agnostika, 10.506 ateista, 9.910 neizjašnjenih, i 6.812 pripadnika ostalih vjerskih uvjerenja”, naglašava nadbiskup.

Upitan kakva će biti njegova suradnja i je li se već sastao s poglavarima drugih vjerskih zajednica u BiH, odgovorio je kako suradnju i dijalog želi sa svima i da će se truditi uvijek biti otvoren.

 Osim toga, ocjenjuje, dijalog je jedini moralno prihvatljiv način rješavanja otvorenih pitanja posebice u složenim društvima i u tim situacijama dijalog je etički i egzistencijalni imperativ.

 “Ekumenizam i dijalog, koji se vrše kroz otvoreno i prijateljsko susretanje s drukčijima i različitima, sastavni je i neizostavan dio identiteta i poslanja Katoličke Crkve. Čak i kad možda drugi to ne prihvaćaju. Pa prema tome, dijalog je poslanje, metoda i zadaća također svakoga katoličkog biskupa. Takvu suradnju i dijalog želim sa svima i trudit ću se uvijek biti otvoren”, kazao je nadbiskup.

 Dodao je kako poglavare drugih vjerskih zajednica otprije osobno poznaje te da se s njima susretao u prethodnom razdoblju, no da se još nisu vidjeli od preuzimanja njegove nove službe.

 “Primio sam, međutim, njihove čestitke na čemu im zahvaljujem. No čim privedem kraju sve formalne i liturgijske obveze preuzimanja, u narednom razdoblju rado bih posjetio i pozdravio svakoga od njih u njegovu sjedištu”, ustvrdio je Vukšić.

Govoreći o planovima na novoj dužnosti i o tome na što će se najviše fokusirati, ocijenio je kako su planovi svakoga katoličkoga biskupa jednaki programu cijele Crkve.

“To je prije svega svjedočenje i navješćivanje Evanđelja radi izgradnje ljubavi, razvitka, sloge i mira među ljudima. To je poslanje Crkve kao takve i, naravno, poslanje i zadaća svakoga katoličkog vjernika, uključujući svećenike i biskupe. Imajući to u vidu, bilo bi mi vrlo drago ako bismo svi, i svećenici i vjernički narod, uspjeli još veći naglasak staviti na dušobrižničko djelovanje cijele nadbiskupijske zajednice i duhovnu i moralnu izgradnju pojedinaca”, kazao je.

Naravno, dodao je, “mislim prije svega na katolike, ali želimo također dati svoj doprinos kako bi etička načela ravnala i životom cijele društvene zajednice. Jer kao što samo velik broj vrijednih i moralnih ljudi može učiniti da i društvo postane takvo, jednako je i sa Crkvom. Ta duhovna obnova svakoga vjernika pretpostavka je obnove Crkve kao zajednice, ali i polazište za obnovu društva. S Božjom pomoći i blagoslovom, te uz pomoć suradnika i ostalih dobrih ljudi, volio bih vidjeti kvalitetne pomake na tom planu”.

“Kršćanstvo je po svojoj naravi religija nade, a svaki kršćanski vjernik je pozvan biti njezin svjedok. K tomu, kad budu dovršeni svi napori oko izrade provedbenih zaključaka i prijedloga naše biskupijske sinode, nadbiskupijski programi, planovi i preferencije bit će još jasnije definirani. I uvjeren sam da će biti naglašeno pastoralni”, zaključio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH.