Neka vječno živi Bosna tisućljetna: Prije 834 godine napisana je Povelja Kulina Bana!
Bosanski vladar Kulin ban napisao je Povelju dubrovačkom knezu kojom su u to vrijeme regulirani trgovački odnosi Bosne i Dubrovnika. Kulin ban je ovim dokumentom dao Dubrovčanima slobodu kretanja na teritoriju Bosne i time vjerojatno računao na čvršću povezanost ovih krajeva.
Povelja je prvi poznati dokument koji je jedan bosanski vladar uputio drugom vladaru, u ovom slučaju knezu, druge države. Pisana na čistom hrvatskom jeziku i pismom bosančicom , prvi je poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, a kao takav zaslužuje posebnu pažnju.
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji.
Prijevod Povelje:
“U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.”
Kulin ban je bio bosanski ban koji je vladao Bosnom od 1180. do 1204. godine i bio je jako značajan vladar.
Za vrijeme njegove vladavine Bosna doživljava razvoj. Ostao je jako upamćen u narodu, pa tako postoji izreka Od Kulina bana i dobrijeh dana. Prvo je vladao kao vazal Bizanta a zatim kao vazal Ugarske, ali je zbog unutarnjih sukoba u Ugarskoj, Kulin bio vazal u očima Ugarske, ali vazalstvo prema Ugarskoj u to vrijeme nije postojalo.
Sve ovo jasno govori o hrvatskom temelju Bosne, i u samoj povelji se upotrebljavaju riječi poput ’tisuća’ koju i danas u BiH samo rabe Hrvati!
