Njemačka važi za dobro uređenu – tako ju vide mnogi i u zemlji i izvan nje. Ta uređenost se u prošlosti zasnivala prije svega na sposobnosti planiranja i anticipiranja razvoja neke situacije u neposrednoj budućnosti. Ali u pandemijskoj krizi čini se da je njemačka politika tu sposobnost izgubila, piše Deutsche Welle.
Zemlja samo bezglavo trči za događajima: dopunsko cijepljenje za starije od 70 godina – nije na vrijeme pripremljeno. Obvezno testiranje u staračkim domovima – prespavano. Stagnirajuća stopa procijepljenosti – više-manje flegmatično se prima na znanje.
“Spontanost nije snaga Nijemaca, ali u vrijeme krize to je često jedini put do uspjeha”, kaže Frank Roselieb za Deutsche Welle, voditelj Instituta za istraživanje kriza iz Kiela, koji se bavi pitanjima komunikacije u kriznim vremenima.
“Mi želimo sve planirati, svakoga uključiti u proces donošenja odluke i ugoditi svima – zagovaračima zaštite osobnih podataka kada je riječ o aplikaciji za praćenje korone, jednako kao i antivakserima koji su sumnjičavi u vezi s 2G pravilima (cijepljeni i preboljeli) u područjima s visokom stopom zaraze. To ne može funkcionirati, tako se ne može savladati epidemija“, kaže Roselieb. I to se ponavlja već druge koronske jeseni.
Njemačka pokazuje da više ne zna izlaziti na kraj s krizama. Trenutno (četvrtak, 11.11.) je prema navodima Instituta Robert Koch incidencija porasla na 249, a u posljednja 24 sata je zabilježeno 235 smrtnih slučajeva u vezi s koronavirusom i više od 50.000 novih infekcija – više nego ikad od početka pandemije.
I sve to unatoč brojnim upozorenjima znanstvenika tijekom ljeta da će se to dogoditi – i premda ima dovoljno cjepiva da se svi zaštite.
Kako kažemo za nekoga tko uvijek iznova čini slične pogreške? “On ništa ne uči, ništa ne shvaća. Njemačka možda ne ponavlja baš iste pogreške, ali pokazuje da je prilično uporna u tome da ne uči dovoljno brzo i da ni kada je nužno ne donosi teške, nepopularne odluke”, kaže Roselieb.
“Nakon što su povučeni hrabri potezi na početku pandemije u ožujku prošle godine, Njemačka je kasnije često previše oklijevala i bila pretjerano korektna u kasnijim fazama. Međutim, u vrijeme krize je malo kontrolirane diktature dio svake dobre demokracije. Druge zemlje to čine puno bolje.”
U Francuskoj je predsjednik Emmanuel Macron donio odluku o obveznom cijepljenju za medicinsko osoblje, uveo je jedinstvenu korona-potvrdu i potaknuo masovnu kampanju cijepljenja djece od 12 do 17 godina. U Španjolskoj, koja se nalazi na pragu imuniteta krda, zdravstvene službe zovu ljude ponaosob telefonski i traže od njih da se idu cijepiti. A u Italiji su uvedene visoke kazne za one koji idu na posao bez dokaza o 3G (da su cijepljeni, preboljeli koronu ili svježe testirani).
U inozemstvu sa čuđenjem gledaju na njemačku neodlučnost: na kartama koje pokazuju lokalne incidencije crveni tonovi postaju tamniji iz dana u dan, a stopa od nešto više od 67 posto potpuno cijepljenih je preniska da bi zaustavila infekcije.
„U gotovo 25 godina koliko radim ovaj posao, nikada nisam vidio da je neki političar kažnjen zbog pretjeranog ili prebrzog djelovanja”, kaže Roselieb. „Uglavnom se kažnjavaju oni koji ništa ne poduzimaju i nadaju se da će se sve nekako samo od sebe rješiti.” On stoga političarima savjetuje da u vrijeme krize i katastrofe bolje čine previše, a ne premalo. No političari se boje „i radije ne poduzimaju ništa jer strepe od loših vijesti i strah ih je da će se stigma pandemije zalijepiti za njih”.
