Novo otkriće o naseljavanju kontinenata

Američki Indijanci i Polinežani, premda razdvojeni golemim oceanskim prostranstvom, imali su kontakte još 1200. godine i ostavili neporecive dokaze tog susreta u DNK-u današnjeg stanovništva, zaključak je studije objavljene u časopisu Nature.

Istraživači još ne mogu reći jesu li narodi iz današnje Kolumbije i Ekvadora došli na otočiće u središtu Tihog oceana, ili su pak polinezijski pomorci došli u Južnu Ameriku, piše Hina.

No sigurno je jedno, pokazuje ova studija objavljena u srijedu, američki Indijanci i Polinežani su se križali stotine godina prije dolaska Europljana na to područje, napose u Francusku Polineziju.

“Ovo otkriće mijenja naše shvaćanje jednog od najnepoznatijih poglavlja u naseljavanju kontinenata”, rekao je za agenciju France Presse Andreas Moreno-Estrada, istraživač u državnom genomičkom laboratoriju za bioraznolikost u Meksiku.

Arheolozi i povjesničari već desetljećima raspravljaju o možebitnim kontaktima stanovnika Oceanije i Indijanaca i, ako ih je bilo, o tome kakvi su bili.

Godine 1947. norveški istraživač i pisac Thor Heyerdahl napravio je splav Kon-Tiki, koju je nazvao po bogu Inka i uputio se na njoj iz Perua, odakle ga je struja nosila 101 dan na putu dugom 7.000 km, nakon čega se nasukao na otočju Tuamoto, u današnjoj Francuskoj Polineziji.

Heyerdahl je zaključio da su stanovnici Perua došli na udaljene otoke u Pacifiku i htio je dokazati tom legendarnom ekspedicijom da je to bilo moguće.

No “vjerojatnije je da su Polinezijci došli u Ameriku s obzirom na njihove pomorske vještine i dokazanu sposobnost da putuju oceanima tisuće kilometara”, rekao je Alexander Ionannidis, istraživač na sveučilištu Stanfordu.

Kako bi više saznali, istraživači su prikupljali genetske podatke petnaest skupina Indijanaca na obali Tihog oceana u Južnoj i u Srednjoj Americi i na sedamnaest polinezijskih otoka, ukupno više od 800 ljudi.

“Tražili smo duge sekvence DNK-a s istim kodom”, rekao je Ioannidis.

Očito je da su se domorodačke skupine u Kolumbiji i u Ekvadoru križale s domorodcima u Polineziji, što potvrđuju i uobičajene statističke metode i nove metode “velikih podataka” (“big data”).

Zahvaljujući genetskom materijalu utvrđeno je da prva križanja sežu otprilike u 1200. godinu, kada je Kinu osvajao Džingis-kan a križari zauzeli Carigrad.

Sve dosad batat je bio najočitiji dokaz kulturne razmjene između Polinežana i Indijanaca.

Premda je podrijetlom iz Amerike, nalazimo ga na pacifičkim otocima puno prije dolaska Europljana, a njegovo ime u mnogim polinezijskim jezicima podsjeća na ime koje su mu davali neki narodi Južne Amerike.

Odgovori