“Svi se pitaju što se događa. Manje je
ljudi zbog silnih odlazaka proteklih godina, a više je obrađenog
zemljišta u Hercegovini”, komentirao je jučer jedan agronom kojeg smo
kontaktirali da provjerimo kako protječe ožujak i početak poljoprivredne
sezone na ovim prostorima. Prema njegovu mišljenju, ljudi polako dolaze
svijesti. “Imali smo razdoblje prije rata kad se svako kućanstvo bavilo
poljoprivredom i zemljišta nisu ležala zapuštena. Onda je stigao rat.
Razumljivo, bilo je manje poljoprivredne proizvodnje pa je nakon
završetka postojala bojazan da su zemljišta kontaminirana, a kako su
godine prolazile, ljudima se jednostavno više nije dalo vraćati u
zemljoradničke vode. Došli su neki novi poslovi i drugi način života
koji uključuje više konformizma, a opet i više nezdrave hrane, veću
pretilost i oboljenja, manje zadovoljstva…”, govori nam agronom. I onda
dolazimo u današnje vrijeme.
Dodatna zarada
“Imamo
desetke, da ne kažem stotine, tisuća ljudi koji su s ovih prostora
naselili europske zemlje, a opet imamo ove koji su ostali i koji su
svjesni da tamo negdje nije toliko bolje kako se to predstavlja. I onda
čovjek koji ovdje ima solidnu plaću, ako uzgaja hranu u svom vrtu, može
lijepo živjeti. Također, mnogima je to i dodatna zarada. Za razliku od
nekih drugih zemalja proizvođača, kod nas se toliko ne koriste preparati
i otrovi i zato su voće, povrće, žitarice, mlijeko i mliječni proizvodi
kod nas popularniji i traženiji – kaže nam. Praktički, svima je cilj ta
ekološka proizvodnja koje u Hercegovini, srećom, još ima, a agronom
ističe i kako je dobro što se narod osvijestio u nekim stvarima. “Ljudi
se razumnije okreću poljoprivredi i provjerenim kulturama, a ako će se
već eksperimentirati s nečim, onda uzgajaju manje količine da se prvo
provjeri može li to ovdje rasti i kako će se ponašati na tržištu. Imali
smo hiperprodukciju posla sa smiljem, ali smatram da posao s tim
eteričnim biljem nije gotov. Međutim, da se kompletno stanovništvo samo
tome okrene, to nema smisla. Sad se, kao što vidimo, disperzira
proizvodnja, ljudi se okreću i drugim kulturama i to je ono što daje
optimizam.
Pronalazak rješenja
I stručnjaci iz regije koji su dugo godina u bavljenju poljoprivredom ističu da je povratak iskonskoj poljoprivredi rješenje. “Prednosti bavljenja poljoprivredom nisu financijske prirode, ali poljoprivreda spaja ljude s prirodom, pospješuje bioraznolikost, čuva okoliš i drugo, ma koliko god to izgledalo čudno iz perspektive jednog poljoprivrednika. Ona daje odmak od surovog kapitalističkog načina obavljanja svakodnevnih poslova u kojemu je sve manje kreativnosti i inovativnosti. U visoko normiranom društvu vrlo je malo prostora za kreativnost koja nadilazi uski krug. Zato smo se mi i odlučili baviti poljoprivredom jer ona postaje rijetkost, a posebno kad se govori o ekološkoj i biodinamičkoj poljoprivredi. Zapravo, ta ljubav mora biti usidrena u čovjeku koji nakon spoznaje o načinu funkcioniranja društva uviđa da je povratak stvarnoj iskonskoj poljoprivredi zapravo rješenje brojnih ljudskih problema”, riječi su Andreje Petrović koja se bavi ekološkom poljoprivredom.
