Orban ograničio cijene hrane, cilja strane trgovce ”koji pljačkaju”
Kako bi umirio Mađare rasta inflacije, premijer Viktor Orban uveo je kontrolu cijena osnovnih namirnica u supermarketima i ponovno otpočeo svoju borbu protiv multinacionalnih kompanija.
Ekonomisti procjenjuju da ova mjera može donijeti kratkoročno olakšanje potrošačima, ali ne znači mnogo stanovnicima ruralnih područja daleko od supermarketa.
“Male trgovine nisu uključene, samo velike multinacionalne kompanije, a mi tamo ne idemo”, rekla je umirovljenica Erzsebet Risztics (68), koja živi u Tiszaroffu, selu u jednoj od najsiromašnijih mađarskih regija.
Risztics, dijabetičarka, ne može si više priuštiti ni hranu s niskim sadržajem šećera “jer je užasno poskupjela”, a zbog prerijetkih autobusnih linija ne kupuje u okolnim gradovima.
Druga umirovljenica, 80-godišnja Erzsebet Forgo, rekla je da je “boli što su sela izostavljena” iz kontrole cijena.
Inflacija je u Mađarskoj ponovno porasla, dosegnuvši 5,7 posto u veljači, što je više nego u ijednoj od 27 članica Europske unije. Potrošačke su cijene diljem EU-a u prosjeku porasle za 2,7 posto.
Premijer Orban, koji iduće godine kreće po još jedan mandat, supermarketima je ograničio maržu na 30 osnovnih prehrambenih artikala. Ona im sada može iznositi 10 posto iznad veleprodajnih troškova.
Mjera, koja uključuje namirnice poput jaja, mlijeka i mesa, izuzima trgovce s manjim godišnjim prihodima, čime se štedi lokalne trgovce mješovitom robom.
‘Pljačkaju’ Mađare
Ubrzo nakon što su mjere stupile na snagu, Orban je optužio strane trgovce da “pljačkaju Mađare” svojim “pretjeranim i neopravdanim rastom cijena”.
Navodeći marže od 42 posto na pileća krilca ili 70 posto na jogurte, Orban je rekao da je “hitna intervencija” osmišljena kako bi se obuzdali trgovci kojima je “stalo samo do profita”.
Otkako se vratio na vlast 2010., taj se nacionalistički vođa više puta okrenuo protiv velikih međunarodnih trgovačkih lanaca koji su u njegovoj državi počeli cvjetati nakon pada komunističkog režima, izgurujući manje konkurentne domaće trgovce mješovitom robom.
Posljednjih godina mađarske su vlasti uvele mjere kojima se kažnjavaju multinacionalne tvrtke, dok se novac poreznih obveznika prelijeva u gospodarske sektore poput bankarstva i telekomunikacija. Neke su od tih velikih domaćih tvrtki kasnije prodane ljudima bliskim Orbanu.
No veliki europski lanci kao što su SPAR, Lidl i Tesco dominiraju mađarskim maloprodajnim sektorom, stoga je vlada pribjegla uvođenju protekcionističkih mjera, uključujući porez na superprofit.
Prošle je godine austrijski lanac supermarketa SPAR optužio mađarsku vladu za diskriminaciju stranih tvrtki, a vrhovni sud EU presudio je u njegovu korist u odvojenom slučaju.
Mogućnost suprotnog učinka
Mađarsko udruženje trgovaca, koje predstavlja mnoge vodeće trgovce u zemlji, odbacilo je optužbe vlade za profiterstvo.
Kažu da se dobit smanjuje ili pretvara u gubitke, pri čemu multinacionalne kompanije moraju plaćati porez, za razliku od manjih mađarskih rivala.
Za SPAR se očekuje dodatno mjesečno opterećenje od oko 3,7 milijuna eura zbog kontrole cijena, prema stranici financijskih vijesti Portfolio.
Gabriella Heiszler, voditeljica mađarskog SPAR-a, upozorila je na drastične mjere poput mogućih otpuštanja “ako se trenutačno regulatorno okruženje ne poboljša”.
Ekonomisti upozoravaju da bi trgovci mogli povisiti cijene drugih prehrambenih proizvoda kako bi nadoknadili izgubljene prihode, što bi u konačnici proizvelo suprotan učinak.
“U početku bi to moglo obuzdati inflaciju jer se radi o širokom spektru proizvoda”, rekao je za AFP David Nemeth, vodeći analitičar u banci K&H.
Orban je nametnuo slične gornje granice cijena 2022. i 2023., kada je inflacija skočila na čak 26 posto nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Nemeth je rekao da će najnovije mjere, baš kao i prethodne, dugoročno “pojačati inflaciju”, pri čemu će cijene vjerojatno biti povećane nakon postupnog ukidanja ograničenja, dodao je.
Prema Eurostatu, Mađarska je, uz Bugarsku, bila na posljednjem mjestu po potrošnji domaćinstava u EU 2023. godine.
Rozalia Patak, nezaposlena majka petero djece, nada se da će kontrola cijena donekle olakšati život.
U potrazi za povoljnim ponudama ponekad se autobusom odveze do obližnjeg grada kako bi tamo nabavila “najjeftiniju tjesteninu”.
“Sve je tako skupo. Ne možemo si priuštiti salamu ni ribu”, rekla je 51-godišnjakinja koja sada skuplja plastične boce kako bi zaradila nešto novca sa strane.
