Otrježnjenje nakon ludog slavlja: 600 ljudi nestalo s lica zemlje, cure jeziva svjedočanstva

Nakon ruskog povlačenja iz grada Hersona i trijumfa Ukrajine u toj regiji nakon višemjesečne protuofenzive, svjetski mediji izvještavaju o strahotama koje su zadesile taj grad nakon ruske okupacije na početku sveobuhvatne invazije Kremlja na Ukrajinu. The New York Times tako, između ostaloga, donosi svjedočenje Olene Naumove, nad kojom je dvotjedni teror započeo krajem kolovoza, kada su joj tri ruska vojnika s automatskim puškama počela udarati na vrata. Kaže kako su joj naredili da preda pištolj, no ona ga nije imala.

“Ne laži”, upozorili su je ruski vojnici, prema njezinim riječima. “Stavit ćemo te na struju. Slomit ćemo ti kosti. Ispunit ćemo ti tijelo građevinskom (poliuretanskom) pjenom”, zaprijetili su.

Prestravljena, ova 57-godišnja odgajateljica u vrtiću, koja je objavila nekoliko proukrajinskih videa, kaže da su joj se oduzele noge kada su joj vojnici stavili plastičnu vrećicu na glavu i odvukli je do automobila. Zatim su je odveli u podzemni zatvor gdje su je, kako je rekla, ispitivali, tukli i tjerali da sluša urlike iz drugih ćelija.

Dok Herson slavi svoje oslobođenje nakon dugih osam mjeseci ruske okupacije i dok se mještani slijevaju na ulice s osmijesima na licima i zastavama u rukama, javljaju se i uznemirujući izvještaji o mučenjima i zlostavljanjima od strane ruskih vojnika, koja otkrivaju osobe koje su konačno slobodne da govore o tome.

Više stanovnika opisalo je kako su ih pripadnici ruskih snaga odvodili u podzemne komore za mučenje, ponekad samo zato što su objavili domoljubne pjesme. Drugi kažu da su svjedočili nasumičnim ispadima nasilja, kao kada su ruski vojnici razbijali lica mladićima i slali ih u bolnicu bez nekog očitog razloga.

Neuspjeli pokušaj asimilacije Hersona silom

Svatko za koga se sumnjalo da pripada partizanskoj skupini ili da špijunira ruske vojne položaje bio je u velikoj opasnosti, proizlazi iz razgovora s desecima stanovnika ovoga grada, kao i s ukrajinskim vojnim dužnosnicima.

Vojnici su upadali u domove ljudi ili ih odvodili s ulica na način koji odgovara autoritarnim režimima iz nekih drugih vremena. Sve je to bio dio neuspjelih pokušaja Rusa da silom pretvore Herson u dio Rusije.

Ukrajinski dužnosnici kažu da su Rusi oteli više od 600 ljudi, a mnogi se još vode kao nestali. Mještani su također prijavili nestanke i ubojstva, u skladu s navodima o ratnim zločinima dokumentiranim u Buči, Izjumu i drugim ukrajinskim gradovima u koje su ušle trupe ruskog predsjednika Vladimira Putina, ostavljajući za sobom uništene kuće i masovne grobnice.

Ipak, Herson je sada oslobođen teritorij. U ponedjeljak je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski stigao u trijumfalni posjet, nazivajući rusko povlačenje “početkom kraja rata”. Ispred zgrade regionalne uprave na kojoj se samo nekoliko dana ranije vijorila ruska trobojnica, rekao je masi od stotina ljudi – od kojih su neki bili umotani u ukrajinske zastave – “Korak po korak, preuzimamo cijelu našu zemlju”.

No, kao i u svakom drugom mjestu koje je povraćeno od moskovskih snaga, Ukrajinci ovdje sada moraju računati s traumom koja je ostala iza njih. Zelenski je rekao da su Rusi počinili više od 400 ratnih zločina u Hersonu.

“Bio je to grad straha”, rekla je Olena Samofalova, nezaposlena prodavačica koja je u ponedjeljak stigla na glavni trg kako bi “osjetila malo pozitivne energije”. Kao i mnogi drugi u gradu, činila se ošamućena, gotovo nesposobna vjerovati da vojska njezine zemlje i njezin predsjednik šetaju istim popločanim trgom koji je tek nedavno bio prepun ruskih vojnika.

Vjačeslav Lukašuk, 27-godišnji majstor, prisjetio se kako je desetak vojnika i časnika ruske sigurnosne službe upalo u njegovu kuću i bacilo ga licem na pod, vičući: “Gdje ti je oružje?” i “Kako kontaktiraš ukrajinsku vojsku?”.

Udarali su ga nogama i kundacima, posvjedočio je, a jedan mu je vojnik navukao plastičnu vrećicu na glavu kako bi ga ugušio. “Teško je to nazvati uhićenjem”, rekao je. “Samo su uletjeli i počeli me tući. Rekao sam zbogom životu u tom trenutku”. Njegov prekršaj bile su ispisane riječi “Slava Ukrajini” na autobusnoj stanici.

‘Ne želim natrag u Sovjetski Savez‘

Odgajateljica Naumova bila je više nego trn u oku Rusima, po njezinom i po mišljenju drugih stanovnika Hersona. U veljači, nakon što su ruske trupe umarširale, počela je u bijesu objavljivati blogove o invaziji te na TikToku širila domoljubne videozapise.

Kako se pojačavala ruska okupacija, tako su sve jače bile i njezine poruke. Pozvala je narod Hersona da ustane protiv Rusa. Ujutro 23. kolovoza iznenada joj je prekinuta usluga mobilne telefonije. Tada su došli ruski vojnici.

U ponedjeljak su prema njoj pohrlili prijatelji i pristaše kad je izašla na isti glavni trg kao i Zelenski, s ukrajinskom zastavom pobjednički prebačenom preko ramena i jednom malom nacrtanom na desnom obrazu. Gdje god se okrenula, netko je čekao da je zagrli. Izgledali su iznenađeni što je vide živu.

Olena Naumova ne ostavlja na prvu dojam borca za slobodu. Cijeli svoj odrasli život radila je u vrtiću, specijalistica je za odgoj djece od 2 do 6 godina. Pisala je blogove prije rata, uglavnom o dječjim temama. Odrasla je u okolici Hersona i nikad nije selila daleko od grada. No, kada su stigli Rusi, osjetila je kako u njoj ključa odbojnost koja je čak i nju iznenadila. “Živjela sam u Sovjetskom Savezu i nikada se ne želim vratiti u Sovjetski Savez”, rekla je. “To je bilo poput zarobljeničkog logora”.

Kaže da su je njezini tamničari zaključali u sobu bez prozora u kojoj su bile dvije stolice. Pred nju je stao ruski časnik i ‘zarežao‘: “Koja je tvoja mreža?” “Odakle ti novac?” “Tko radi s tobom?” Zatim ju je ošamario. “Bojala sam se da će me ubiti”, rekla je. “Ja sam dobra glumica, pa sam odlučila igrati ulogu emotivne i ne baš pametne djevojke. Stalno sam plakala, pravila se slaba. Da sam se ponašala herojski, bila bih mrtva, vrlo brzo”.

Kaže da su je četiri dana ispitivali i tukli, a potom su je držali u ćeliji još sedam dana. Prije nego su je pustili, Rusi su je natjerali da snimi video snimku isprike za svoja djela. Smrknuto je zurila u kameru i rekla da joj je žao što je okupatore nazvala “psećim svinjama” i rekla da je Herson Ukrajina.

Posljednje što se dogodilo bilo je da su pokušali od nje izvući nekoliko tisuća dolara, mnogo više nego što je imala. Rekla im je da će novac dobiti od prijatelja. Umjesto toga, sakrila se i u ponedjeljak je djelovala sretno dok je davala intervjue s novinarima i obilazila suncem okupani trg u Hersonu. “Konačno mogu disati. Kao da se probudiš iz kome”.

‘Nikad nisi znao što im je u glavi‘

Krajem kolovoza, kažu stanovnici, Rusi su počeli uhićivati ​​još ljudi i činilo se da se pojačana represija podudara s napredovanjem ukrajinskih snaga u regiji Herson. Ruski vojnici postali su sve nepredvidljiviji. “Bilo je opasno proći blizu njih”, rekao je Andrew Kirsanov, student računalnog programiranja. “Nikad nisi znao što im je u glavi”.

Prodavačica Samofalova svjedoči da su jedne noći u kolovozu ruski vojnici nasrnuli na skupinu medicinskih sestara i liječnika te na neke muškarce koji su slučajno sjedili blizu njih. Njihov prijestup bio je pjevanje domoljubnih pjesama na glavnom trgu u Hersonu, na Dan neovisnosti Ukrajine. Rekla je kako je kasnije doznala da je grupa odvedena u “podzemni zatvor”.

Slične priče prenose i nekim drugi svjetski mediji. Washington Post prenio je svjedočenja o sivoj betonskoj zgradi u mirnoj rezidencijalnoj ulici na koju je ranije malo tko obraćao pažnju, no nakon što su ruski vojnici početkom ožujka ušli u Herson, postala je zloglasna.

Crne limuzine sa zatamnjenim staklima i bez registarskih pločica stizale su ovdje svako doba, a iz njih su onda izbacivani ukrajinski zatočenici s vrećama preko glave. Urlici bi počeli odzvanjati iz trokatnice nekoć mirnim susjedstvom, kako svjedoče stanovnici.

Ponekad bi se otvorila dvorišna vrata i zatočenik bi bio izbačen na ulicu, fizički i psihički slomljen. Drugi zarobljenici su, pak, poslani u veći zatvor ili ih više nikada nisu vidjeli. “Ako postoji pakao na Zemlji, bio je ovdje”, kaže 48-godišnji Serhi, koji živi preko puta i koji je predstavljen samo imenom jer i dalje strahuje od odmazde.

Oleksandar Kuzmin posvjedočio je za Washington Post da je u prostoriji ispod svoje ćelije u tom bivšem domu za mlade prijestupnike mogao čuti ljude kako vrište od bola, a kaže i da mu je jedan mladić koji je doveden u ćeliju rekao da je uhićen jer je drugim ljudima pomagao da dođu do grivnje, ukrajinske valute, koju je Rusija pokušavala zamijeniti rubljem.

‘Toliko smo ih željeli ubiti‘

Rusi su mladićima struju puštali kroz bradavice i penis, rekao je Kuzmin. Zatvorenici su bili prisiljeni uzvikivati “Živio Putin” ili “Živjela Rusija” kako bi dobili obroke, kažu susjedi koji su razgovarali sa zatvorenicima nakon njihovog oslobađanja. Oni koji bi odbili, bili bi mučeni elektrošokovima.

Iako su stanovnici u susjedstvu mogli čuti mučenje koje se događalo unutar objekta, kažu da se moglo vidjeti Ruse kako se istovremeno dobro provode. Ruski muškarci obilazili su trgovine na kako bi kupili hranu i velike količine alkohola. Dovodili su i žene za koje se činilo da su prostitutke, kažu mještani.

“Toliko smo ih željeli ubiti, ali smo im se morali smiješiti u lice jer smo znali da bi nas jedna pogrešna riječ mogla dovesti do toga (što su doživjeli drugi)”, kaže Serhi.

Sky News je prenio priču bivšeg zatočenika Valerija, koji je opisao zvjerstva koja je sam doživio ili im svjedočio dok je bio utamničen u jednom ruskom zatvoru. Između ostaloga, ispričao je kako je kakve su zatvorenici torture prolazili. “Bili su teško mučeni. Ubijani strujom. Gušili su ljude vodom. Rezali su ljude. Radili su stvari koje ne mogu zamisliti kako bi bilo koje ljudsko biće moglo to činiti. Molili smo se da se Ukrajina što je moguće prije vrati u Herson

Što se u toj zgradi događalo za vrijeme ruske okupacije tek sada počinje dolaziti na vidjelo. Andrej iz susjednog stambenog bloka rekao je Valeriju da su tamošnji stanari također mogu čuti urlike. “Sve sam čuo, bilo je zastrašujuće”, rekao je on. “Ovdje su silovali djevojke. A onda bi doveli muškarce i tukli ih i ubijali”.