Nekada je u gornjevakufskom selu Voljice svaka bogatija kuća imala svoju vodenicu, uz rijeku Voljišnicu i njene pritoke su bile nanizane jedna do druge. Razvojem tehnologije, te pojavom bugojanskog giganta „Mlinpek“-a vodenice su se počele gasiti. Poljoprivrednici koji su sadili žitarice, gotov proizvod su mijenjali u ovom velikom mlinu za brašno, pa im vodenica više nije bila potrebna. Jedina ispravna na ovom području je opstala vodenica Velage Osmanagića. Vodenica se nalazi u blizini njegove porodične kuće, napravljena pored obližnjeg potoka. U blizini nje se nalaze ostaci još dvije vodenice.
“Prije je svaka porodica imala svoju vodenicu, i koristila je za svoje potrebe. Žitarice su se uzgajale na velikim površinama zemlje, danima bi se radila vršidba ali toga više nema. Moja vodenica je u dobrom stanju, ali je ne pokrećem zato što nemam šta da meljem. Svi kupuju gotovo brašno” – kazao nam je Osmanagić.
Osmanagić dodaje, da on ima 75 godina i da ne pamti kada je vodenica izgrađena, u ratu je bila oštećena, ali je ubrzo popravljena i osposobljena za rad. Ponovno ju je renovirao 2011. godine, ali je razočaran zato što mladi nisu zainteresovani za rad na njoj i strahuje da će i ona propasti kao i ostale.
Ovaj penzioner dane provodi žaleći za minulim vremenima, skupljajući uspomene, te izrađujući ukrase koji podsjećaju na starine. Svojim rukama je napravio muzičke instrumente gitaru, gusle i frulu.
N.Čaušević
