Svaki voćar zna da nijedna voćka neće dati visok i kvalitetan rod bez unošenja đubriva, kako organskih tako i mineralnih. Za razliku od organskih, a to je najčešće stajnjak, koja se unose svake treće-četvrte godine, mineralnim se voćke đubre svake jeseni, a prihranjuju u dva navrata u vegetaciji. Izuzetak od ovog pravila nije ni šljiva. Ni ona nije Bogom dana voćka koja će uvijek roditi i kada joj se ništa ne pruža.
Zemljišna i folijarne analize
– Količine đubriva i odnos azota, fosfora i kalijuma u njima koje mi preporučujemo našim voćarima koji gaje šljivu, zavise prije svega od kvaliteta zemljišta na kojem je podignut voćnjak – kazuje inž. Milinković. – Zbog toga je prvi korak koji valja napraviti i prije podizanja zasada analiza zemljišta, a u vegetaciji se rade i folijarne analize.
Prije podizanja zasada, ako je potrebno, radi se meliorativno đubrenje, kako bi se plodnost zemljišta dovela na željeni nivo od tri do pet procenata humusa, 10 do 15 mg P2O5, 20 do 25 mg K2O, pH 5 do 7 i uradila popravka svih režima zemljišta, a to su vodni, zračni i toplotni.
Kako ističe ovaj stručnjak, đubrenje je jedna od najvažnijih i neizostavnih mjera u gajenju šljive. Njime se podiže plodnost zemljišta i dovode na optimalni nivo svi biogeni elementi koji se tijekom godine gube. A odnose ih prinos, razni kemijski i fizički procesi kojima se vezuju u za šljivu nepristupačne oblike, erozija, ispiranje, isparavanje…
Da bi šljiva dala rod koji se od nje očekuje, svi oni se moraju nadoknaditi. Treba naglasiti da šljivici godišnje, orijentaciono, potroše 80 do 100 kg/ha N (azota), 20 do 50 kg/ha P2O5 (fosfor petooksida) i 100 do 150 kg/ha K2O (kalijum oksida), kao čistih hraniva. Samo pravilnim đubrenjem ona se mogu vratiti i od voćaka se može očekivati redovna i dovoljno visoka rodnost, kao i kvaliteta plodova.
Treba naglasiti da se mladi šljivik đubri različitim količinama hraniva, a one zavise od starosti zasada.
Sva đubriva se rasturaju oko biljaka u kružnici koju pravi podnevna sijenka krune voćke i oranjem ili prekopavanjem se unose u zemljište.
Redovne porcije đubriva
Redovno đubrenje zasada šljive, a to je đubrenje u rodu, obavlja se tijekom studenog – prosinca NPK đubrivima u kojima ima najviše kalijuma. A to su najčešće NPK 10:12:26 + 3% MgO; NPK 8:4:24 ili NPK 6:12:24, a za jedan hektar je potrebno od 500 do 600 kg. U šljiviku sa starijim voćkama đubriva se rasturaju po cijeloj površini i odmah zaoru na dubinu 10 do 12 cm voćarskim plugovima ili teškom tanjiračom.
Šljivama godi vegetacijska prihrana. Prihranjuju se azotnim đubrivima u dva navrata, obično krajem ožujka i početkom svibnja. Od đubriva se uglavnom koristi KAN jer se, zbog nešto nižeg rN zemljišta, pokazao boljim za ove voćke, a za hektar je, u svakoj prihrani, potrebno oko 300 kg.
Stajnjak se u šljivik u rodu, unosi svake tri-četiri godine u količini 25 do 30 t/ha. Radi se zimi, dok voćke spavaju i on se obavezno mora plitko zaorati ili zatanjurati.
– Folijarna đubriva se primjenjuju po potrebi, i to je posebna priča za šljive – kaže ovaj stručnjak. – Kada plodovi počnu da mijenjaju boju, u samom početku zrenja, redovno se prati boja, posebno u stresnim uvjetima, a to su suša, jako osunčavanje. Ako ona ne „pokriva“ plodove uobičajenom brzinom, tada se voćke oprskaju nekim folijarnim đubrivom koje će plodovima poboljšati kolorit i čvrstinu pokožice.
