Od Lovaca SBŽ-a dobili smo priopćenje, prenosimo ga u cijelosti:
Pravo lova je zakonom utemeljeno pravo u članu 9. Zakon o lovstvu F BiH (Službene novine Federacije BiH, broj: 4/06, 8/10 i 81/14); pod uvjetom da lovci ispunajvaju svoje obveze prema lovačkim udrugama i lovačkim savezima.
Međutim, pravo lova lovcima Kantona Središnja Bosna uskraćuje se već preko 10 godina. Naime, samo u ovome Kantonu ni 13 godina od donošenja Zakona o lovstvu nisu ustanovljena lovišta, te se nisu mogla ni dati na gospodarenje. Na ovaj način uskraćeno je pravo lova za cca 5.000 lovaca koliko ih orjentaciono ima u 20tak registriranih lovačkih udruga na Kantonu.
Članak 31. stavak 2. i 3. Zakona o lovstvu F BiH određuje: „Lovište utemeljuje skupština kantona na prijedlog mjerodavnog kantonalnog ministarstva.
Akt o utemeljenju lovišta obavezno sadrži: naziv lovišta, granice i ukupnu površinu lovišta, vrste divljači koje ga naseljavaju, divljač koja je pod posebnom zaštitom i druge potrebne podatke.“
Mjerodavno kantonalno ministarstvo u ovome Kantonu je Ministarstvo poljoprivrede,vodoprivrede i šumarstva i nesumnjivo je najodgovornije što ista problematika još uviijek nije rješena – i kako stvari stoje neće još dugo biti rješena.
Da li postoje elementi kaznene odgovornosti ministara i pomoćnika ministra za ovu oblast u ovome i prethodnim mandatima zbog uskraćivanja zakonom utemeljenog prava lova i zbog nepoštivanja federalnih propisa možda bi bilo korisno preispitati iz razloga da se isti problem u konačnosti pozitivno riješi.
Stručno povjerenstvo imenovano od istoga Ministarstva za izradu prijedloga broja i granica lovišta u ovome Kantonu dalo je stručan prijedlog za ustanovljenje 22 lovišta, sa jasno naznačenim granicama – sa kojim prijedlogom su se složili predstavnici kantonalnih lovačkih saveza i sam ministar. Međutim, ministar (imenovan ispred SDA) se naglo i pod nečijim uticajem predomislio i u zvaničnu proceduru poslao prijedlog broja i granica lovišta u administrativnim granicama općina. Na ovaj način uveo je politiku u lovstvo Kantona i stvorio veliki problem samim lovcima koji su očekivali i još uvijek očekuju ostvarenje prava lova. Politički cilj je umanjiti značaj i naziv federalnog lovačkog saveza „Herceg-Bosne“ (kojega inače Zakon o lovstvu FBiH ne osporava, kao niti europski i svjetski lovački savezi – čiji je član), a za nastavak problema u ne usvajanju granica lovišta okriviti političkog suparnika HDZ BiH – kao što se upravo u medijima i pokušava podvaliti; kao i neki drugi politički ciljevi, da ih sada ne pretpostavljam.
Naime, nije istina da su se lovačke udruge dogovorile o formiranju općinskih lovačkih udruga; kako to premijer Kantona i kantonalni ministar javno ističu, a da je problem samo u općini Gornji Vakuf-Uskoplje.
Istina je da su lovačke udruge bile ucjenjene od strane kantonalnog ministra da ili da formiraju po jednu općinsku lovačku udrugu (bez pominjanja Lovačkog saveza Herceg Bosna) i da će onda dobiti pravo lova – ili da u protivnom od lova nema ništa. Ucjenjene lovačke udruge su postupile po ministrovom prijedlogu i napravile „fiktivne“ zajedničke lovačke udruge, ali nakon godinu dana ponovno se ukida pravo lova – nakon intervencije federalnog inspektora za lovstvo. Ovakvim činom postavlja se pitanje opravdanosti daljeg egzistiranja „fiktivnih“ općinskih lovačkih udruga, a vraćanje na prethodno stanje egzistiranja i aktivnog pravnog statusa prethodno registriranih lovačkih udruga je logična posljedica.
Zanimljivo je da zastoj u rješavanju pitanja lovstva na ovome Kantonu i nagli zaokret u pravcu predlaganja načela: „jedna općina jedno lovište“ koincidira sa izborom aktualnog predsjednika samozvanog Saveza lovačkih organizacija BiH (u biti saveza lovačkih organizacija u kojima većinski participiraju lovci Bošnjaci), koji je ujedno bio i glavni federalni inspektor za šumarstvo i lov, a sada je „samo“ glavni inspektor za šumarstvo – zbog sukoba interesa brisan je lov), a koji se godinama zalaže za načelo jedna općina jedno lovište (dokaz: zapisnik sa sjednice predstavnika 20 lovačkih udruga Kantona Središnja Bosna, predstavnika kantonalnih i federalnih lovačkih saveza i kantonalnog Ministarstva održanog u Busovači, 02.02.2017.godine) kojoj je i sam nazočio i dao upravo taj prijedlog organizacije lovišta.
Treba istaći da ustanovljenje više lovišta na teritoriju općine nije protivno Zakonu o lovstvu FBiH, primjenjeno je i u nekim drugim kantonima i ne vidim objektivnog razloga zašto se to ne bi moglo učiniti i u Kantonu Središnja Bosna.
Postavlja se pitanje, šahovskim rječnikom rečeno – kako izići iz ove pat pozicije?
Činjenica je da ovo pitanje ne mogu riješiti lovačke udruge na kantonu, niti kantonalni, ni federalni lovački savezi – što otvoreno i priznaju.
Pitanje lovstva na teritoriju Kantona Središnja Bosna postalo je političko pitanje i samo ga politika može riješiti svojim ustaljenim metodama (dogovorom, trgovinom ili kompenzacijom, ucjenom i slično).
Kao opcije mogu se kantonalne ovlasti prenijeti na općine na prijedlog resornog Ministarstva, ali samo kod predlaganja granica lovišta – s tim da formalni prijedlog sumira i prema Saboru Kantona uputi Vlada Kantona.
U rješavanju ovoga problema mogao bi svoj doprinos dati i Sektor za šumarstvo i lovstvo pri Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva predlažući zadovoljavajuće rješenje i koordinirajući aktivnosti na traženju rješenja.
Sve je ovo običnim lovcima daleko i neizvjesno i oni postavljaju opravdano pitanje kada mogu otpočeti sa lovnim aktivostima, šta je sa lovačkim članarinama koje lovci svake godine uplaćuju svojim lovačkim udrugama i lovačkim savezima, kakav je status lovačkog oružja, kako riješiti pitanje držanja lovačkih pasa u vrijeme zabrane lova, kao imnoga druga otvorena pitanja – na koja odluka o zabrani lova ne daje odgovore.
Logično bi bilo da ako nema lova da nema niti uplate članarine za lovačke udruge – niti općinske niti kantonalne, niti lovačkim savezima. Zašto da primaju novac ako ne mogu riješiti osnovni problem zbog kojega postoje?
Zasebno je pitanje gdje su utrošili do sada uplaćeni novac od članarina, na osnovu čega su vršili isplate tajnicima, stručnim osobama u lovsvu, lovočuvarima i drugo ako nisu imali pravo baviti se lovom i ulaziti u lovište, vršiti prehranu, zaštitu i odstrel, te isplaćivati naknadu štete od divljači. Argument da ne plaćamo članarinu samo da bismo lovili nego i da imamo oružje ne stoji, ako nema lova neka MUP izuzme lovcima oružje i obveže se na korektno čuvanje i skladištenje istoga. Također, Ministarstvo koje zabranjuje lov neka izvoli riješiti i pitanje držanja lovačkih pasa – neka naprave azil za smještaj 5-6 tisuća lovačkih pasa razvrstan po spolnoj strukturi, neka ih hrani, izvodi legla i stara se o daljem rastu mladih. Bilo bi korektno da su to uradili prije 10 godina ili da obeštete vlasnike lovačkih pasa u tom periodu.
Pitanje prava lova je komleksno pitanje i ne bi ga se smjelo pokušavati rješavati na način jednostavne zabrane lova.
Lovci SBŽ
