U Zagrebu je preminuo sedmogodišnji Jure Kosor iz Omiša, dječak čija je teška i hrabra borba s tumorom na mozgu mjesecima ujedinjavala brojne ljude diljem Hrvatske, ali i šire.
Vijest o njegovoj smrti danas je stigla nakon godina borbe s teškom bolešću, s kojom se Jure suočio još kao dvogodišnjak. Iza njega su ostale brojne operacije, bezbrojni dani provedeni u bolnici, teški trenuci i borbe koje bi bile previše za bilo koje dijete. Ipak, njegova obitelj uvijek je naglašavala ono što bolest nije uspjela oduzeti – njegovu vedrinu, osmijeh i dječačku želju za igrom, smijehom i vremenom provedenim uz braću i sestre.
Jurina priča posljednji je put snažno odjeknula u veljači ove godine. Nakon što se bolest vratila u agresivnijem obliku i nakon što su u Hrvatskoj iscrpljene mogućnosti liječenja, obitelj je pomoć i novu nadu odlučila potražiti u Sjedinjenim Američkim Državama.
Krajem siječnja Jure je stigao u Los Angeles, gdje je započeo liječenje u Children’s Hospital Los Angeles. Fotografije nasmijanog dječaka iz aviona i Kalifornije tada su mnogima donijele novu nadu i vjeru da bi se njegova priča mogla nastaviti drugačijim putem.
No ubrzo je stigla teška vijest – tumor se naglo proširio i udvostručio.
Sedma operacija tada je postala njegova nova šansa za život.
Dana 24. veljače, dok je Jure odlazio na svoj dotad najteži neurokirurški zahvat, brojni ljudi diljem Hrvatske molili su za njega. Molitve su se toga dana širile iz crkava, domova i obitelji, a njegov rodni Omiš posebno se ujedinio u molitvi za malog Juru, njegove roditelje i liječnike.
Već sljedećeg dana stigle su prve ohrabrujuće vijesti iz Los Angelesa. Operacija je prošla bez komplikacija, Jure je bio stabilno, a liječnici su tijekom zahvata uspjeli ukloniti više od 50 posto tumora. Obitelj je tada zahvaljivala svima koji su bili uz njih, poručujući kako su u tim teškim trenucima osjećali da nisu sami.
Ta vijest tada je donijela novu nadu i razlog za vjeru da će Jure dobiti još jednu priliku.
Danas, gotovo šest mjeseci nakon tih ohrabrujućih vijesti, stigla je ona najteža.
Iza njegova kratkog života ostaje priča o dječaku koji je veći dio svog djetinjstva proveo boreći se s bolešću, ali i priča o obitelji koja nikada nije odustajala. O ocu Nikoli i majci Ivi, o njegovoj braći i sestrama, o baki Žani iz Omiša koja je s javnošću dijelila vijesti o svom unuku, ali i o liječnicima, prijateljima i potpunim neznancima koji su posljednjih mjeseci pratili svaki korak njegove borbe.
U veljači smo pisali kako su Hrvatska i cijela regija toga dana molile za malog Juru i kako mu treba pružiti priliku za život.
Danas, nažalost, moramo napisati da je ta borba završila.
Počivaj u miru, Jure.


