Tržišna vrijednost Amazona ponovno se kreće oko nevjerojatnih bilijun dolara, a osnivač i izvršni direktor kompanije Jeff Bezos najbogatiji je čovjek na svijetu težak više od 155 milijardi dolara.
No rad u ovoj kompaniji, pogotovo u njihovim skladištima nije niti malo jednostavan te godinama kruže priče o lošim radnim uvjetima i velikom pritisku kojem su izloženi radnici koji moraju ispunjavati norme oko skeniranja, sortiranja i pakiranja proizvoda.
Na The Vergeu dokopali su se dokumenata koji pružaju malo detaljniju sliku oko načina rada, odnosno praćenja i ocjenjivanja radnika u Amazonovim skladištima za koja kažu da su motor ove velike kompanije.
Prema tim podacima, radnici u skladištima moraju pakirati stotine kutija svakog sata, a učinak svakog radnika se mjeri i valorizira te oni najmanje učinkoviti na kraju dobiju otkaze, javlja Bug.hr.
Naravno, kao privatna kompanija usmjerena profitu, Amazon traži načine kako bi maksimizirao učinkovitost, a ako dio radnika ne ispunjava norme, imaju ih pravo otpustiti, no objavljeni dokumenti ukazuju na jedan drugi problem u ovom slučaju – radnike ne nadziru ljudi, već automatizirani sustavi koji im izdaju upozorenja i mogu ih otpustiti, bez ikakvog utjecaja nadređenih menadžera nad tim procesom ocjenjivanja i otpuštanja.
Automatizirani sustavi ne vide ljude i njihovu trenutačnu situaciju u kojoj se nalaze te mogu postojati neki objektivni razlozi zbog kojih radnici nisu ispunili normu – takve razloge može razumjeti čovjek, tj. njihovi nadređeni, no ne i roboti kojima su bitne samo brojke.
Stacy Mitchell, jedna od direktorica iz Institute for Local Self-Reliance (ILSR) za The Verge komentirala je kako često od radnika iz Amazonovih skladišta čuje da ih se tretira kao robote jer ih prate i nadziru roboti, zbog čega neki čak izbjegavaju pauze za odlazak na WC.
Iz Amazona kažu da su u skladištima razvili tzv. pokazatelje produktivnosti radnika prilikom procesirana narudžbi koji su nužni da bi učinkovitost uvijek bila na visokom nivou.
Što se
tiče otkaza na temelju “mišljenja robota”, napominju kako nadređeni
uvijek mogu promijeniti tu odluku (dakle, ljudi ipak imaju posljednju
riječ, ne roboti), a radnici imaju pravo žalbe.
