Iz godine u godinu tisuće radnika dolaze na obalu u potrazi za boljom zaradom, a pojam sezone u Hrvatskoj mnoge asocira samo na jedno – dobru zaradu.
Internet je zadnjih mjeseci prepun sezonskih oglasa u kojima se može pronaći posao iz gotovo svake struke i profesije, a mnoge najčešće privuku obećavajući radni uvjeti. Slobodan dan, visoke plaće, udoban smještaj i osigurani obroci zvuče odlično na papiru, no realnost je nerijetko upravo suprotna, piše JUGinfo.
Od izrabljivanja do niskih plaća
Dovoljno je malo istražiti društvene mreže i forume kako bi se shvatilo da su puni pritužbi radnika koji dolaze na rad širom juga Hrvatske i Dalmacije. Jedna stvar je sigurna, a to je da gotovo nikada dogovor neće izgledati onako kako je zamišljeno na početku. Ima svega, od prijevara do izrabljivanja, niskih plaća te neadekvatnih uvjeta u smještajima.
Radije bih da mi daju 300 eura veću plaću, pa da od te razlike uložim u šator i madrac. Kad vam kažu da vam nude smještaj, dobro se raspitajte kakav je to smještaj i kakav točno obrok će vam dati, istaknuo je jedan radnik na Redditu koji je sezonu odlučio raditi na Lastovu.
“Pa gledam plaće po oglasima, one iznose oko 6500 kuna bruto! Ako i to… kakve laži i obmane.”, “Za 700 eura mogu i doma raditi,” samo su neke od kritika sezonskih radnika.
Kako bi problem shvatili iz prve ruke ekipa s JUGinfo razgovarala je s nekoliko studenata i sezonaca iz Dubrovnika.
Radila sam u jednom dućanu, radilo se baš previše, nekad i po deset sati. Uvjeti su bili katastrofa, u tih deset sati imala sam samo pola sata pauze koja se doslovno računala u minutu. Ekipa također nije bila najbolja, svi su bili nešto stariji od mene i na kraju dana sav posao padao je na mene. Ali to nije ništa novo, znam jako puno ljudi koji imaju slična iskustva, ispričala je jedna studentica koja je radila u poznatom lancu maloprodaje.
Problemi sa šefovima
No, to nije jedini slučaj izrabljivanja u trgovinama na malo. Jedan student ispričao je kako je najviše muka mučio ne s poslom nego sa šeficom.
Smjene je uvijek namještala tako da ona radi ujutro, a mi ostali u poslijepodnevnim satima, istaknuo je to kao najveći problem te dodao kako je šefica poludjela kada je dao otkaz. Napravila je scenu, govori nam on, i vrištala kako je nezahvalan.
Ipak, studenti često izdrže taj pritisak jer im je zarada potrebna, a s istim problemom susreću se i sezonci.
Mjesec dana trpjela sam psihičko maltretiranje, dok se doslovno nisam rasplakala i dala otkaz. Šefica me od početka svaki dan nadgledala preko kamere i zivkala svakih 15 minuta, pa se nije moglo ni predahnuti. Kasnije sam shvatila da nije riječ samo o meni, dosta bivših radnika doživjelo je sličan tretman pa se nikad nisu ni vraćali raditi tamo, rekla je jedna sezonska radnica koja se zaposlila u povijesnoj jezgri.
Unatoč svemu, mnogi sezonski radnici vraćaju se na more svake godine, nadajući se boljem iskustvu, no čini se da su iz godine u godinu uvjeti sve gori jer poslodavci nastoje ostvariti što veći profit uz što manje ulaganja u kvalitetu radnih uvjeta i zadovoljstvo radnika. Svima je jasno da bez sustavnih promjena i ozbiljnog nadzora nad radnim uvjetima problem ostaje isti, a sezonski radnici će i dalje biti suočeni s nepravdom i sukobima.
