Oj Uskoplje naše drago, i moj rodni grade,
omladina u svijet ode, tražit posla pa da rade.
Takvo ti je sada stanje, prijatelju dragi rode,
tko god može išta radit, u svijet bijeli evo ode.
Sve po svijetu rasulo se, jeli znate zašto boni,
politika nas ova loša, sve od kuće u svijet goni.
Evo sjedim sam za stolom, naručujem sebi piće,
kažem ženi daj mi ljutu, kad popijem lakše biće.
Sa sjetom gledam čašu, i razmišljam u glavi,
evo sam je moram popit, nema niko da nazdravi.
I dok sjedim samo čujem, povjetarac kako puše,
okrećem se vani gledam, nigdje nema žive duše.
I tako sjedim sam sa ženom, bez osmjeha na licu,
jer morasmo u svijet bijeli, i mi poslat svoju dicu.
Otišle su iz mog kraja, obitelji cijele neke,
sve je pusto sve je tiho, nema više dječje dreke.
Dok ispijam svoje piće, i posmatram te praznine,
rodno mjesto, rodna grudo, ko će za te da se brine.
Sve nam ode u tuđinu, ostaše nam prazne kuće,
ubrzo će sve zarasti, u šikaru i gusto pruće.
Ovo što proživljavamo, to je stvarno sada bruka,
kad te vidim pusti grade, meni dođe neka muka.
Nije samo u mom gradu, u većini to je tako,
gdje god odeš radit moraš, živjet nije nigdje lako.
Taj eksodus cijelom Bosnom, i dan danas evo hara,
da se u svijet mora ići, radi posla radi para.
I sve ovo sada, što se kod nas zbiva.
svima nam je dobro jasno, politika je zato kriva.
I u mome rodnom selu, ništa bolje vam ne stoji,
za Njemačku otišli su, i sinovi isto moji.
Ode Branko i sin Robo, ubrzo i žena Slađe,
osta ovdje sve starije, od 50 ništa mlađe.
Tako susjed evo Vine, za njemačku ode isto,
sredio je sve papire, regularno sve je čisto.
Snašao se u Štutgartu, kaže našo poso fin,
pa se evo sprema ići, žena mu i njegov sin.
Ode Josip , ode Ivo, a otišo je davno Mate,
svi odoše u tuđinu, samo radi bolje plate.
Oj rodna grudo, rodno mjesto, vidim toneš jako,
nemogu ti pomoć ništa, kad je vrime došlo tako.
U većini gradova i sela, slično vam je stanje,
kuća sve je više prazno, a ljudi sve je manje.
Ja zapisa prijatelji, vi čitaj te pa nek znate,
a još čujem da su neki, rezervisali za Bus karte.
I tako ti većina ode, u svijet bijeli da se spasi,
a rekli su ko zadnji krene, nek zaključa i svijetlo ugasi.
Stanko Novaković – Uskoplje
