Stanko Crnogorac iz Posušja ima sve: mudrost i životno iskustvo, zdravlje ga dobro služi, odlično je situiran…
Da, nedostaju mu samo žena i djeca, koju bi volio dobiti dok je još u snazi, piše Slobodna Dalmacija čiji je novinar posjetio Stanka i napisao reportažu o njemu.
Stanko ženu traži uz pomoć Nedjeljka Babića – Gangstera, bračnog posrednika iz Imotskog, kod kojega je zaveden u kartoteci već neko vrijeme.
Podaci iz “ljubavnog kartona” su – za poželjeti: Hrvat, katolik, horoskopska Vaga, nepušač, nema tjelesnih nedostataka, ugostitelj, ima položen vozački ispit. Godište je malo frizirano, “more se malo slagat, ne puno”, napominje Gangster, pa je tako Stanko procijenio da je prilikom službenog predstavljanja okej “skinuti” dvadesetak godina. Slobodna Dalmacija piše kako je na pragu 88. godine života.
Za Stanka Crnogorca govore u mjestu da je “dobra partija”, a on sam pošteno veli kako bi bila šteta da mu propadne imanje i njemačka penzija, a mogla bi i švedska iako je još “nije reguliso”. Bolje da je naslijedi neka kval‘tetna žena – smatra.
Sa Stankom su se novinari našli u Posušju, u njegovu omiljenom kafiću u kojemu svako jutro započinje kapučinom i novinama.
Kako im je rekao, bio je već i oženjen. O da, ima Stanko iskustvo braka, koji je trajao desetak godina. I nije urodio djecom.
– Lijepa mi je žena bila, mlada, misica. Miss Mostara je bila, mlađa od mene dvadesetak godina. Pokasno sam se oženijo (nismo u crkvi), imo sam oko četrdeset godina, ona dvadeset; uvijek sam volijo mlađe. Ali bilo je problema u tom braku, žena mi je postala alkohol‘čarka i hodal‘ca – smrači se Stanko.
– Hodalica? – pitali su ga novinari zbunjeno.
– S muškima odala – pojašnjava Stanko.
– U šćetu išla – ubacuje se Gangster, koji supervizira “intervju”.
– Eh da. Dvaput sam je vodijo u Sarajevo na odricanje od alkohola (odvikavanje, nap.a.). Nije pomoglo. Razveo sam se od nje u Širokom (u Širokom Brijegu, nap.a.).
Danas bi Stanko dao priliku nekoj novoj sretnici, i ima jasne kriterije kako bi trebala izgledati, te koje dobi i statusa.
– Volijo bi da je plavuša, i “šlang” (germanizam za “vitka”, nap.a.). Ne volim podebele, šta će mi vel‘ki stomak. Nemam ga ni ja.
Ne bih uzejo strankinju, samo našu, katolkinju. U stvari, ne mora bit vjernica, ionako ljudi sve manje idu u crkvu. Ali ne bih ženu iz Ukrajine, Srbije ili Švedske. Ajde, možda Šveđanku i bi, one su slične našima. Ali jezik, e to je problem. Ne mogu čekat deset godina da nauči, ko će to.
Najbolje da je Hrvat‘ca. Iša sam tražit ženu za sebe u Petrinju kad je bijo potres, ja bih je odma uzeo, oženijo, dao joj kuću, ali… Nisam naša odgovarajuću. Otišle sve, iselile u Njemačku, tamo-vamo. Slabo ostalo – sliježe ramenima.
Čitavu reportažu o stanku pročitajte OVDJE
