Blagdan je svetog Antuna (Ante) Padovanskog (13. lipnja), jednog od najomiljenijih katoličkih svetaca, koji je svetim proglašen samo 11 i pol mjeseci nakon svoje smrti. U Hercegovini se blagdan obilježava svetim misama, blagoslovom djece i procesijama.
Najveća proslava svetog Antuna održava se na Humcu, kod Ljubuškog. Također, sveti Ante slavi se u mostarskom Cimu, u širokobriješkim selima Uzarići i Ljubotići te u Šujici i Busovači.
Rođen kao Ferdinand, prvi sin bogate plemićke obitelji iz Lisabona
Portugalac sveti Antun Padovanski (Lisabon, 1195. – Arcella kod Padove, 13. lipnja 1231.), bio je prvorođenac iz plemićke, moćne i bogate obitelji, a roditelji su mu dali ime Fernando. No, imao je svoj put i već s 15 godina napušta bogatu palaču i pridružuje se redu Sv. Augustina, nakon zaređenja za svećenika prelazi u Manju braću i posvećuje se širenju vjere među narodima Afrike.
Tamo se i obrazovao, te postao jedan od najučenijih crkvenih ljudi Europe na početku 13. stoljeća.Napušta augustince i pridružuje se franjevcima u Maroku, te mijenja ime u Antun. U Africi obolijeva od malarije, namjerava se vratiti u domovinu, no brod se, gonjen nepovoljnim vjetrom, našao na obalama otoka Sicilije. Još oslabljen od dugotrajne groznice, Antun se uputi u Asiz. Bio je poglavar Franjevačkog reda u Italiji, začetnik je teoloških studija u svojm Redu, a sam je poučavao u Bologni, Montpellieru i u Padovi.
Sveti Antun Padovanski – omiljeni propovjednik i ispovjednik
Ipak, najveći uspjeh imao je propovijedajući u Francuskoj i Italiji i obraćajući heretike, a bio je prvi član svoga Reda, koji je svoju braću učio teologiji. Sveti Antun je zaštitnik siromašnih i potlačenih, propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakramenat. Na tisuće je dolazilo odasvud slušati njegove propovijedi i, naravno, svi su se tiskali da bi se ispovjedili kod njega. Mnogo je vremena proveo u ispovjedaonici,malo je jeo, malo se odmarao, a zdravlje mu je narušeno još od onih mjeseci provedenih u Maroku.
Svjedočenja o njegovim čudesima postala su vrlo brojna odmah nakon njegove smrti, dokumentirana su, a njih je 53 opisano u knjizi ‘Život sv. Antuna – Assidua’, što je pročitano i pred Papom Grgurom IX. Jedan je od samo 33 sveca, koji su proglašeni Doktorom Crkve, što je učinio papa Pio XII. Svetim je proglašen 30. svibnja 1232. godine.
Umro je 13. lipnja 1231.godine. Bio je petak, braća
franjevci su ga na njegov zahtjev vratili u Padovu, jer želio je
umrijeti u svom samostanu. Zbog lošeg stanja, morali su zastati u
Arcellu, gdje su boravila braća zadužena za klarise. Tu je u jednoj
skromnoj sobici, koja se čuva do danas, Antun preminuo u dobi od samo 36
godina.
