Njemački mediji bave se stajalištima zemalja Zapadnog Balkana u rusko-ukrajinskoj krizi i situacijom u Crnoj Gori nakon pada vlade.
Njemački javni servis MDR piše da se kriza oko Ukrajine, napetosti između Rusije i NATO pomno prate i na Balkanu, jer tamo postoji rivalstvo utjecaja Rusije i Zapada. Do sada je uspostavljanje političke ravnoteže između njih uglavnom uspijevalo, ali za male države Zapadnog Balkana to postaje sve teže, smatra autor Andrej Ivanji, dopisnik MDR-a iz Beograda. On navodi koji stav su zemlje regije zauzele u ovom sukobu:
„Srbija je, na primjer, već́ godinama, ne baš brzo, ali stabilno, napredovala ka članstvu u EU-u, kupujući oružje i plin po povlaštenim cijenama od bratske Rusije. Srbima je bilo dozvoljeno slaviti i voljeti Vladimira Putina, a Vlada Srbije je izbjegla uvođenje sankcija Moskvi zbog aneksije Krima.“
„Sve to nije baš rado viđeno u Bruxellesu, Washingtonu i Berlinu“, piše Ivanji i dodaje da su tamo ipak „pokazali razumijevanje i nisu baš vršili pritisak“.
„Ali to će se vjerojatno promijeniti ako ruski vojnici uđu na ukrajinski teritorij. U tom slučaju jaz između Zapada i Rusije bi dugo bio toliki da Europska unija više ne bi imala razumijevanja za srpski srednji put između Istoka i Zapada: tko želi postati član kluba ne može istovremeno igrati i za drugi klub, piše DW.
Srbija se samo može nadati da sukob neće dalje eskalirati i da Bruxelles i Washington neće početi inzistirati na tome da Srbija svoju politiku prema Rusiji uskladi s politikom EU-a i priguši ljubav ljudi prema Putinu.
Ministarstvo vanjskih poslova Srbije do sada je nastupalo diplomatski u ovom sukobu, priopćavajući da je Srbija opredijeljena za mirno rješenje u Ukrajini te da bi se eskalacija sukoba između Rusije i Ukrajine negativno odrazila na srbijansku vanjsku politiku jer su Rusi, kao i Ukrajinci, prijateljski i bratski slavenski narodi.“ MDR ističe da „međutim većina srbijanskih medija i vanjskopolitičkih komentatora staje na stranu Rusije“.
“Plenković se morao ispričati zbog predsjednikovih izjava”
„Za razliku od Srbije, članice NATO-a Albanija i Sjeverna Makedonija odmah su stale na stranu Ukrajine i zapadnih saveznika i protiv Rusije. Također i Kosovo“, napominje se u tekstu i dodaje da je u Bosni i Hercegovini, kao i uvijek, sve komplicirano pa se ne može službeno zauzeti stav.
„Crna Gora zabija glavu u pijesak“, piše MDR. „Iako članica NATO-a, Crna Gora se i dalje pravi da ukrajinski sukob ne postoji.“ Autor pojašnjava: „Duboka kriza vlasti paralizira tu zemlju, a i tamo je društvo podijeljeno oko Rusije i Putina: crnogorski Srbi (više od 30 posto stanovništva) uglavnom podržavaju sve što Kremlj radi, a Crnogorci ne“.
„Čovjek bi rekao da je u Hrvatskoj, članici EU-a i NATO-a, po pitanju ukrajinske krize sve jasno – ali nije“, piše Ivanji i navodi da je „predsjednik Zoran Milanović opisao Ukrajinu kao korumpiranu zemlju kojoj ne bi trebalo biti mjesto u NATO-ui da hrvatski vojnici ni pod kojim uvjetima neće sudjelovati u ovom sukobu“. „Premijer Andrej Plenković se morao ispričati zbog izjava predsjednika.“
I na kraju, Ivanji upozorava da bi „daljnja eskalacija ovog sukoba između Rusije i Zapada mogla utjecati na sigurnosnu situaciju na Balkanu – zato što je to mala, sporedna scena koja ne šteti velikim silama i gdje Rusija ima više od jednog uporišta i na kojem bi sukob mogao dalje eskalirati.“
Crna Gora: eksperiment nije uspio
Süddeutsche Zeitung piše o političkoj situaciji u Crnoj Gori objašnjavajući svojim čitateljima opširno kako je nova Vlada došla na vlast, prije nego što je sada srušena. I onda navodi glavne razloge za raspad:
„Sukob između koalicijskih partnera nedavno je eskalirao iz različitih razloga: stranka URA je bila razočarana što zajednička Vlada nije postigla napredak u borbi protiv korupcije i reformi pravosuđa. Osim toga, podjele u društvu postajale su sve oštrije, a utjecaj srpskih nacionalističkih snaga je rastao. Jedan ministar je javno negirao da je masovno ubojstvo 1995. u Srebrenici u Bosni bio genocid.“
Autor Tobias Zick smatra da „šef URA-e Dritan Abazović na prvi pogled sebe sada može vidjeti kao pobjednika. Pritom je krajnje je nejasno kako bi buduća Vlada mogla izgledati. Abazović, čija je URA najmanji partner u dosadašnjoj koaliciji, želi formirati manjinsku vladu – kod koje bi, međutim, ovisio o podršci DPS-a predsjednika Đukanovića. Prosrpski Demokratski front takav scenarij već́ naziva ‚izdajom’ volje biračkog tijela 2020. i proriče da će stvoriti ‚znatnu nestabilnost‘.
Predsjednik Đukanović je već́ nagovijestio da bi mogao podržati manjinsku Vladu, barem u ograničenom razdoblju. Međutim, nije sigurno bi li njegov DPS u ovoj konstelaciji podržao reformu pravosuđa i antikorupcijske mjere koje traži URA. Abazović, čija stranka trenutno ima četiri zastupnička mjesta u parlamentu, samouvjereno je najavio: Ako se ne postigne dogovor, onda se ide na nove izbore“, završava Süddeutsche Zeitung.
