Pedeseta godišnjica slijetanja misije Apolla 11 na Mjesec bila je prija dva dana, ali njegovo njemačko nasljeđe zauvijek će ostati usred američkog dubokog juga. Tomu u prilog ide i činjenica da u Huntsvilleu u Alabami danas nije nikakav problem pronaći pohani ‘šnicl’.
Razvoj
Klaus Heimburg, Hans Hoelzer, Peter Grau i deseci ostalih pripadnika “druge generacije Nijemaca”, djece inženjera i znanstvenika koji su najprije izmislili rakete V-2 za naciste, a potom odveli Amerikance na Mjesec, privatnom su zabavom u mjesnom hotelu proslavili spomenutu obljetnicu.
Njihovi očevi predvođeni legendarnim Wernherom von Braunom predali su se Amerikancima na kraju Drugoga svjetskog rata i odvedeni su u teksaški El Paso u tajnoj operaciji prisvajanja najboljih umova Trećeg Reicha. “Kada su za njima stigle žene godine 1948. i 1949. zbio se svojevrsni ‘baby boom’ “, smije se Peter Grau koji je rođen tih godina. Kasnije su ih sve poslali u Huntsville, tada uspavani farmerski gradić poznat kao “Svjetska prijestolnica potočarki”.
Američka vojska ondje je ustanovila centar za razvoj raketa. Kao i u Njemačkoj, Von Braun je bio šef, a kada je osnovana NASA postao je 1960. direktor Marshalova svemirskog centra. “Ja sam ručao crni kruh, Amerikanci su jeli bijeli. Ja sam rezao jetrenu kobasicu, oni su mazali maslac od kikirikija”, prisjeća se Grau. Njegov otac, Dieter, ondje je vodio laboratorij.
Mnoge njemačke obitelji živjele su u istoj četvrti, nazvanoj “Sauerkraut (kiseli kupus) Hill”. “Igrali smo se kauboja i indijanaca na njemačkom”, pripovijeda Klaus Heimburg, sin Karla Heimburga, koji je vodio testiranja. “I znate, moji roditelji, odijevali su me u kožnate hlačice (lederhosen), pa sam jurio Amerikom u tome”, smije se.
Šest desetljeća kasnije, Nijemci su ostavili traga u Huntsvilleu, osnovali su simfonijski orkestar, Von Braunov sportski centar i Von Braunovo astronomsko društvo. Grad se u međuvremenu pretvorio u tehnološko središte. Genijalnost i karizmu inženjera koji je u putem časopisa i televizije 50-ih godina prošlog stoljeća popularizirao ideju istraživanja svemira, nitko ne spori. Ali rasprava s novinarima o njihovoj nacističkoj prošlosti odmah izaziva tenzije. Otprilike pola Von Braunova tima bili su članovi Nacističke stranke, uključujući i njega.
Priče iz djetinjstva
Sva njihova djeca imaju isti odgovor na to: Ako ste željeli ostati živi, u Hitlerovoj Njemačkoj morali ste raditi što vam kažu. “Mi smo svi hipersenzitivni kada se govori o toj temi, to su naši očevi”, kaže Heimburg. “Oni nisu bili sociopati, nisu činili zlo. Bili su uhvaćeni u mrežu rata”. Naposljetku, dodaje, oni su radili pet godina za naciste, a više od 25 godina za američku vojsku.
Hans Hoelzer, prijatelj iz djetinjstva Von Braunove najstarije kćeri Iris, misli da je on vjerojatno znao za robovske radnike iz koncentracijskog logora Dora koji su gradili rakete V-2. “Ali ne mislim da je mogao išta učiniti oko toga”, dodaje Hoelzer, koji je isto inženjer kao i većina iz “druge generacije”.
Taj defenzivan stav proširio se i izvan njemačke zajednice u Huntsvilleu. Povjesničar Brian Odom to naziva “lokalnom školom povijesti”. “Nema povijesnog odmaka. Događaji su jednostavno preblizu”. A i emotivno su vezani. Posljednji iz Von Braunova tima umro je prošle godine. Djeca su još ondje.
Odomov kolega sa
sveučilišta u Alabami Stephen Waring dodaje kako u “Huntsvilleu povijest
počinje 1945.”. Prije toga, “za sve je kriv Adolf Hitler, a njemački
inženjeri bili su žrtve SS-a”. Pukovnik američke vojske Tommy Battle
razumije osjetljivost teme, ali misli slično kao i Nijemci –
zahvaljujući Von Braunu i njegovom timu Amerika je bila prva na Mjesecu.
“Prvi put u povijesti, Huntsville je bio mjesto koje je učinilo nešto
što nitko prije nije”, podsjeća Hina.
