Trump sad vidi da s Putinom ne ide kako je mislio

Početkom ovoga tjedna SAD i Rusija postigli su dogovor o sigurnoj plovidbi u Crnom moru i prekidu napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu. Na dogovor je pristala i Ukrajina, ali već prvog dana bilo je kršenja dogovora. Dva tjedna ranije na američku je inicijativu dogovoren i tridesetodnevni prekid vatre na koji su načelno pristale i Ukrajina i Rusija, no i nakon toga bilo je značajnih kršenja.

Američki predsjednik Donald Trump nastoji postići što čvršće dogovore oko prekida vatre, pa i primirja između Rusije i Ukrajine, kad (mu) već ne ide s potpunim okončanjem rata u Ukrajini. A to je, podsjetimo još jednom, bilo vrlo zvučno Trumpovo predizborno obećanje koje je prvi puta dao još u svibnju 2023. kazavši da će, kad opet postane predsjednik, okončati taj rat u samo 24 sata. Isto obećanje ponovio je više puta tijekom lanjske predizborne kampanje.

Sada je dobar bilo kakav pomak

No sada, dva mjeseca nakon Trumpove inauguracije, došlo do toga da prošle subote ustvrdi kako su mirovni napori “donekle pod kontrolom”. Drugim riječima, Trump i američki pregovarači u tim pregovorima očito moraju ići pažljivo, korak po korak.

“Očigledno je da s ruske strane nema volje za sveobuhvatnim primirjem od 30 dana. Ukrajina je pristala na to, ali Rusija nije. Sada se u pregovorima ide na određene segmente, poput prekida vatre u Crnom moru i obustave napada na energetsku infrastrukturu, što je realnije”, rekao je za N1 vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.

Bilo kakav pomak je dobar, kaže, pa tako i dogovor o prekidu napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu. “Iako mnogi tvrde da je zima prošla i da je Ukrajincima, barem što se tiče grijanja, sad svejedno – nije. Zamislite da nemate struju po 12 sati dnevno”, dodao je Avdagić.

“Rusija za najmanji ustupak traži puno”

Što se tiče sporosti pregovora, Avdagić ističe da su se Trump i američki pregovarači suočili s realnošću.

“Sad vide da to nije onako kako su mislili. Trumpu je to popriličan problem s obzirom na njegove tvrdnje da može zaustaviti rat u 24 sata, a sad vidi da nije tako i da problem nije ukrajinska, nego ruska strana. Rusija za svaki, pa i najmanji ustupak, traži prilično puno, traži popuštanje sankcija.

Čim je bilo jasno da američka i ruska strana idu u pregovore, rekao sam kako treba uzeti u obzir da to može propasti. Ne može ni američka strana samostalno popuštati oko svega, jer kad govorimo o sankcijama tu je i Europska unija. A ona ne pristaje na popuštanje bez konkretnih iskoraka Rusije”, rekao je Avdagić.

“SAD i EU komuniciraju čitavo vrijeme”

Avdagić je komentirao ima li između EU i SAD-a, iako su im pristupi Rusiji sada različiti, ipak nekog dogovora o tome.

“Ma ima, svakako. Komunicira se čitavo vrijeme. Pa otkud je uopće došao američki prijedlog o 30-dnevnom primirju? Došao je iz onoga što je posložila europska strana. Primirje koje je predlagala Europa odnosilo se na sve, osim na samu crtu razgraničenja u dubini od 1500 metara zato jer je na tako velikoj bojišnici to područje naprosto nemoguće kontrolirati. No moguće je kontrolirati ima li napada iz zraka i na moru. I energetska infrastruktura bila je dio tog paketa”, ističe Avdagić.

Napominje  da svi modaliteti mira ovise ponajprije o Rusiji, koja je spremna pregovarati tek kad ostvari zadovoljavajuće vojne uspjehe. “I to tako da traži ustupke, a sama ne daje gotovo ikakve. Dakle, s pozicije moći”, dodaje.

“Za trajni mir Ukrajina mora dobiti čvrste garancije”

Avdagić podsjeća kako se često ističe da je mirovnim sporazumom u Istanbulu u proljeće 2022. sve već moglo biti riješeno između Ukrajine i Rusije.

“Nije. Bilo je 80 do 90 posto stvari koje su mogle biti riješene, ali sigurnosne garancije nisu. I tu je puklo. Tri godine su prošle, a priča je i dalje slična i sve je praktički na istoj poziciji kao i tada. Da bi trajni mir mogao biti moguć, Ukrajina mora imati sigurnosne garancije. Inače će čekati dan novog napada i novu fazu rata”, ističe.

Koalicija voljnih i sastanci poput ovoga u Parizu, kaže Avdagić, postoje kako bi Europa prvenstveno unutar sebe mogla raspravljati što i kako dalje.

“Morate imati nekakav panel. Nisu loši ni sastanci užeg kruga zemalja, tzv. Koalicije voljnih, ali da biste dali europski odgovor morate skupiti sve čelnike. Sada se čini daleko manje vjerojatnim da europski vojnici budu na tlu Ukrajine, tako da je i dalje ključno pitanje osigurati sredstva Ukrajini za obranu i pomoći u obuci njenih vojnika.”