U situaciji u kojoj domaća proizvodnja u Bosni i Hercegovini, unatoč svim raspoloživim potencijalima, proizvodi svega 20 do 30 posto hrane od ukupnih potreba, iluzorno je očekivati bilo kakvo skorije snižavanje cijena prehrambenih artikala, a zbog iznimnih poskupljenja u kontekstu potrebnih repromaterijala, za očekivati je i ponudu lošijih proizvoda, a možda čak i njihov nedostatak, piše Večernji list BiH.
Sve je to realnost domaće poljoprivredne proizvodnje koja se u protekloj godini našla na velikom udaru zbog rasta cijena energenata i sjemenskog materijala.
Da stvar bude gora, ta se situacija poklopila s inflatornim pritiscima koji se iskazuju i u rastu cijena životnih namirnica. Ipak, ključni ljudi iz sektora poljoprivrede uvjereni su kako je upravo domaća proizvodnja hrane jedno od rješenja kojima bi se ublažio rast cijena, a možda i zaustavio.
Mjere i zaštita
Nedžad Bićo, predsjednik Udruge poljoprivrednika FBiH, u razgovoru za Večernji list kazao je kako smo trenutačno u takvoj situaciji da uvozimo hrane u vrijednosti iznad 2 milijarde maraka godišnje te upozorio kako će se taj iznos, nažalost, i dalje samo povećavati. Na upit je li spas u povećanju domaće proizvodnje, Bićo kaže kako je nemoguće očekivati rast domaće proizvodnje ako to država ne podrži.
”Ako država ne zaštiti domaćeg proizvođača i domaću proizvodnju, nemoguće ju je povećavati – dodao je Bićo istaknuvši kako je ta podrška u ovom trenutku nedovoljna, a istodobno rastu cijene repromaterijala i energenata. Rješenje Bićo vidi kroz provedbu nekoliko koraka koji bi vodili povećanju proizvodnje hrane.
”Država prvo mora zaštititi domaću proizvodnju. S ovako skupom proizvodnjom ne možemo biti konkurentni”, objasnio je Bićo upozorivši pritom na činjenicu da je Hrvatska lani u poljoprivredu uložila milijardu i pol eura, dok u BiH iznos pomoći svih razina vlasti ne doseže ni 100 milijuna eura.
Država bi morala osigurati, smatra on, i “plavi dizel”, uz povećanje iznosa poticaja, ali i kapitalnih investicija te bismo tek tada mogli govoriti o pravom oporavku domaće proizvodnje. Struka je mišljenja kako su naše mogućnosti velike, no u okvirima ovakve situacije u BiH jednostavno neiskoristive.
Kao ilustraciju Bićo je naveo da su gnojiva poskupjela više od 400 posto, dok su otkupne cijene proizvoda iste već 15 godina.
”Imamo mogućnost napraviti cjelovitu analizu i unutar toga naše mogućnosti borbe u prvom redu supstitucijom svih uvoznih proizvoda domaćima. Nisam siguran da mi imamo realne mogućnosti danas unutar ovakve Bosne i Hercegovine iskoristiti i dio naših mogućnosti”, kazao je nedavno za Večernji list Berislav Kutle, direktor Udruge banaka Bosne i Hercegovine.
Pad proizvodnje
A dokaz o tomu koliko poskupljenja utječu na domaću proizvodnju vidljiv je kroz značajan pad u brojnim segmentima. Proizvodnja kukuruza u zrnu u FBiH u 2021. godini iznosila je 211.902 tone, što je manje za 30,4 posto u odnosu na 2020. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u proizvodnji industrijskog bilja zabilježeno je smanjenje proizvodnje soje za 40,9 posto, a kod proizvodnje duhana smanjenje za 22,8 posto u odnosu na 2020.
Proizvodnja krumpira iznosila je 178.667 tona i bila je manja za 22,1 posto u usporedbi s proizvodnjom u prethodnoj godini. Očito je da veliki porast cijena repromaterijala, gnojiva i sjemena u poljoprivrednoj proizvodnji predstavlja do sada možda i najveći udar na domaću proizvodnju, a zbog nemogućnosti korištenje veće količine gnojiva protekle jeseni zasijano je manje površina, a i ono što je zasijano moglo bi biti lošije kvalitete. Struka je stoga mišljenja kako bi, osim izravnih poticaja, trebalo raditi i na tehnološkom unaprjeđenju domaće proizvodnje kako bi mogla odgovoriti sve češćim izazovima.
