Od trenutka kada kročite u dvorište Javne ustanove dječji vrtić Zvončić u Gornjem Vakufu – Uskoplju, izgubite osjećaj da ste u BiH. Bez obzira na godine, poželite ostati danima u toj maloj veseloj, raznolikoj, oazi sreće koja se ne uklapa u sivu bh. svakodnevnicu nego pruža dojam ali i osjećaj da postoje sigurna mjesta, ugodna, mjesta koja vam daju mogućnost rasta i napretka te zadržavaju onog bezbrižnog djeteta u sebi koje ste nekad bili.
Ogromno dvorište, lijepa zgrada, zabavni park već na prvu odaju profesionalan rad i pristup no sama unutrašnjost ustanove vas tek oduševi. Profesionalna kuhinja, odvojene prostorije za svaku grupu, odmor, blagovaonica, prilagođeni mokri čvorovi, jednom riječju, sve je standardizirano. Na prvu vam je jasno da onaj tko stoji iza ove ustanove mora znati što radi, i zaista je tako.
Mlada direktorica
Tijana Barnjak je (1989. godište) diplomirana socijalna radnica koja godinama stoji na čelu ove ustanove. U prvi mah plaha, mlada djevojka međutim ova buduća majka već na prvu rečenicu odaje tako profesionalan dojam jer iza svake izgovorene riječi vidite da zna o čemu priča.
A Tijana osim što zna o čemu priča, itekako zna i što radi! Vrtić smo obišli u vrijeme renovacije i radovi su još u tijeku i vidljivi no vrtić bez obzira na to izgleda odlično. Kontinuirana ulaganja i nadogradnja su nešto normalno za ovu ustanovu te je vodstvo vrtića i ovu pauzu u radu iskoristilo za dodatni napredak. Djeluju svega nekoliko godina s obzirom da je ova ustanova pokrenuta 1998.godine godinama bila zatvorena. 2016. godine je preuzima Tijana i situacija od tad ide u dobrom smjeru te je ovaj vrtić jedan od boljih u Kantonu ali i državi, sa jednom od najvećih površina (400kvadrata samo dvorište) u BiH.
Trenutno isti pohađa 60 djece u dvije odgojne skupine o kojima brine osam zaposlenica, uglavnom mladih, ambicioznih djevojaka kojima je ovo životni poziv. Cijela ustanova je pokrivena sigurnosnim kamerama a kako nam je kazala Tijana, djeca uglavnom najviše i vole najstrože tete.
Osim vanjštine ono na čemu se posebno radi i inzistira su profesionalni standardi i norme odnosno plan i program.
Standardi i norme
Od razvojnih mapa, opreme za rad, komunikacije s roditeljima, sve je detaljno razrađeno i odstupanja nema. Roditelji su dužni minimalno četiri puta godišnje doći na individualne razgovore, djeca televizore upotrebljavaju samo u iznimnim obrazovnim situacijama a odgajateljice u sklopu radnog vremena imaju određene satnice koje moraju provesti u pripremama za rad.
Pravila i ove struke se mijenjaju, kaže Tijana, i danas roditelji očekuju više u odnosu na neki prijašnji rad s djecom. Djeca su pak sve različitija, svako iziskuje poseban odnos i tretman, i nema tog problema koji je nemoguće riješiti, pogotovo kada se uoči na vrijeme i kada odgajatelji rade u suradnji s roditeljima i obrnuto. “Zataškavanje, ignoriranje bilo koje problema u ovoj ustanovi nije dozvoljeno, od djelatnica do roditelja. Od roditelja tražimo iskrenost i otvorenost jer je i nama u cilju da dijete dobije najbolji mogući tretman kako bi imalo mogućnost napretka. Naravno da se ne pokušavamo od ustanove napraviti nešto što je normama netipično za naše podneblje, no kompromis uvijek postoji” ističe Tijana te navodi primjer zdrave prehrane, koja ne mora nužno biti brokula ili nešto što djeca mahom ne vole, ali ne može biti ni salama ili pašteta.
Sve to naravno iziskuje ne samo troškove u poslovanju nego i adekvatnu plaću za djelatnike te Tijana ističe da bi u suradnji s Općinom Gornji-Vakuf Uskoplje koja je osnivač ustanove, i ovaj mali projekt za koji se borila trebao uskoro biti realiziran.
Ono što također uče djecu, ali i roditelje je jednakost svih, jer, kaže Tijana, djeca nisu kriva ni za što, odrasli su ti koji im nameću određene standarde ponašanja i mišljenja.
Djeca ne smiju nositi mobitele, igračke od kuće, moraju maksimalno u skladu sa svojim mogućnostima i pomoći teta, pokazivati inicijativu i samostalnost.
Odgoj prije svega
“Učimo ih da su svi jednaki, da materijalne mogućnosti nisu važne, da njihove fizičke razlike nisu važne, isto tako pokušavamo rješavati probleme koje svako dijete ima bilo fizičke bilo psihičke jer vrtići zato i postoje, da pruže svakom djetetu priliku za njegov maksimalno mogući razvoj” kaže ova mlada ravnateljica te priznaje da službeni posao nerijetko nosi doma jer tijekom dana i ona uglavnom provodi u brizi za djecu.
“Posao odgajatelja nije da udovolji roditeljima nego da ih upozori u slučaju bilo kakvog potencijalnog problema” kaže Tijana te ističe da se ovo pravilo posebno mora odnositi na javne ustanove ali i privatne koje nerijetko imaju taj “luksuz” koji opet predstavlja dvosjekli mač, da neka pravila struke zaobiđu. S druge strane ističe nerijetko veću opremljenost privatnih ustanova u odnosu na javne, te njihovu prednost u tom segmentu da se bolje nose s promjenama koje tržište, vremena ali i sama djeca nameću.
Borba s birokracijom nikad nije laka, priznaje naša sugovornica, ali ističe dobru suradnju sa drugim ustanovama kako javnim tako i privatnim u našem Kantonu kao i doprinos ove zajednice u kreiranju nekih novih pravilnika, normi rada pa i zakonskih rješenja u suradnji s Ministarstvom. Tako ova ustanova nudi i mogućnost usluga predškolskog odgoja i obrazovanja pred polazak u školu, koje je u našem Kantonu od prošle godine obavezno a u tijeku su pripreme i za neke druge aktivnosti poput organizacije škole sporta.
Pozitivan primjer
Sve u svemu, ova mlada ravnateljica kao i ustanova koju predstavlja je pravi, svijetli primjer kako mladi, obrazovani ljudi itekako mogu opravdati dato im povjerenje, osvjetlati nam obraz kao društvu te ostvariti značajan utjecaj na opće dobro i bolje uvjete života. Tijana je imala sreću da je njenu vrijednost netko prepoznao i pružio joj priliku, i gdje bi nam bio kraj da su tisuće drugih poput nje, umjesto što svoje talente razvijajju po bijelom svijetu, vjetar u leđa dobili u svojoj zemlji.
Radujemo se povratku u ovu malu ustanovu koja će nadamo se uskoro kao i brojne druge u našoj zemlji, ponovno otvoriti svoja vrata.
Više pogledajte ovdje: artinfo.ba
