Vran planina, osim po legendi o Mijatu Tomiću i Divi Grabovčevoj, javnosti je poznata i po stvarnim pričama i događajima onih koji su, noseći duhan na leđima iz Hercegovine u Bosnu, pokušavali nešto zaraditi za svoju obitelj.
U to vrijeme vladala je represija jugoslavenske milicije i prodaja duhana na taj način bila je teški grijeh. Glavni putovi (točnije rečeno staze) iz Hercegovine prema Bosni, tada su vodili preko Vran planine. Osim milicije, opasnosti su bile brojne, od nevremena do snježnih oluja u kojima se vrlo lako stradavalo.
U znak sjećanja na te ljude, kojih je svake godine sve manje, jučer je na Kedžari (Vran planina), već devetu godinu za redom služena sv. Misa za sve poginule duvandžije, kao i za sve one koji su poginuli čuvajući stada, braneći dom.
„Nisam znao ništa, a morao sam znati sve“ kaže nam Jozo, koji je s 12 godina započeo nositi duhan da bi zaradio za sebe i svoju obitelj koru kruha. Oca ne pamti a majka mu je s 23 godine ostala udovica. Kad mu je bilo 12 godina nije imao ni opanaka, bosonog je išao 12 dana u Bosnu da bi prodao dvanaest kilograma duhana.
Kako je Jozo dolazio do Pidriša, Ždrimaca itd. poslušajte u njegovoj priči:
