Vlade širom svijeta pokušavaju doskočiti problemu fragmentirane proizvodnje cjepiva, a mnoge zemlje pokušavaju organizirati domaću proizvodnju i to počinje utjecati i na globalnu farmaceutsku industriju.
Europska unija suočila se s nizom teškoća zbog kojih su zemljama članicama ove godine uskraćeni lijekovi iz domaće proizvodnje.
Godine 1921. u njemačkom gradu Dessauu osnovan je “Institut za bakterije okruga Anhalta” čija je zadaća bila masovna proizvodnja cjepiva. Točno 100 godina kasnije dobio je novu misiju – proizvodnju cjepiva protiv covida 19.
Projekt u njemačkom Dessauu ima potporu vlade savezne zemlje Saske-Anhalta i sastavni je dio plana Berlina da osigura opskrbu cjepivima, ali i da kreira još jedan njemački izvozni proizvod, piše Hina.
Američka rekvizicija
Premijer Saske-Anhalta Reiner Haseloff nada se da bi Njemačka mogla izgraditi rezervne kapacitete koji bi joj omogućili variranje proizvodnje cjepiva. Ističe važnu ulogu vlade, povlačeći usporedbu s održavanjem kapaciteta elektroenergetskih tvrtki za razdoblja velike potražnje.
“Na kraju krajeva, to se može usporediti s energetskom industrijom, gdje država također plaća elektranama za rezervne kapacitete”, objašnjava Haseloff za Reuters.
SAD je među rijetkim zemljama čija vlada može u kriznoj situaciji posegnuti za rekvizicijom kako bi osigurala proizvodnju nužnih dobara. Washington je već u početnoj fazi pandemije počeo financirati proširivanje i prilagodbu tvornica za proizvodnju lijekova.
Pozivajući se na zakon o ratnoj proizvodnji, Washington je kompanijama angažiranim na proizvodnji cjepiva osigurao sirovine koje su nabavile druge tvrtke, a vojska je nadzirala gradnju nekih pogona. Manjak stručnjaka za nadzor gradnje riješilo je ministarstvo obrane.
Njemačka pak želi problem nestašice cjepiva riješiti potporom domaćim farmaceutskim tvrtkama.
Neki pak, uključujući Australiju, Brazil, Japan i Tajland, sklapaju proizvodna partnerstva sa švedskim proizvođačem lijekova AstraZenecom.
Italija je, primjerice, obećala državnu potporu javno-privatnom centru za proizvodnju cjepiva, dok Austrija, Danska i Izrael planiraju zajednički fond za istraživanje i razvoj i razmotrit će mogućnost proizvodnje vlastitih cjepiva sljedeće generacije.
Ranjivi uvoznici
Nestašica cjepiva u Europi pokazala je da zemlje koje ovise o isporukama multinacionalnih tvrtki mogu biti ranjive.
Tako je AstraZeneca u siječnju više nego prepolovila opskrbu EU-a u prvom i drugom tromjesečju, rekavši Bruxellesu da ne može preusmjeriti u Uniju cjepiva proizvedena u Belgiji a rezervirana za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Smanjene su isporuke zaoštrile napetost u odnosima Londona i Bruxellesa, potaknuvši europske čelnike da ograniče izvoz cjepiva koja se proizvode u EU. Italija je tako ovog mjeseca blokirala izvoz AstraZenecinog cjepiva, podsjeća Reuters.
Njemačka je neto uvoznik cjepiva, s trgovinskim deficitom u toj kategoriji proizvoda od 720 milijuna dolara. Berlin to planira promijeniti, a u tome bi mu trebao pomoći nekadašnji “Institut za bakterije okruga Anhalta” u Dessauu, danas tvrtka IDT Biologika, u obiteljskom vlasništvu.
IDT Biologika namjerava s AstraZenecom uložiti više od 100 milijuna eura u proširenje pogona u kojem će smjestiti kompletni proizvodni proces.
Dugoročno jamstvo
Njemačka još nije rezervirala pravo na kupnju budućih cjepiva, ali vlada će do 1. svibnja objaviti plan mjera potpore i poticanja izgradnje kapaciteta za dugoročnu proizvodnju cjepiva, navodi se u dokumentu koji je Reuters dobio na uvid.
Za predstavnike farmaceutskih tvrtki dugoročna su jamstva kupnje važnija pri donošenju odluke o ulaganju od državne pomoći, tvrdi izvor u vladi.
Berlin želi da se u IDT-ovom i drugim pogonima proizvode dvije milijarde doza cjepiva protiv covida godišnje, rekao je Reutersu neimenovani izvor. Usporedbe radi, AstraZeneca želi do kraja godine proizvesti do tri milijarde doza, čime bi postala najveći proizvođač cjepiva u svijetu.
Cilj Berlina mogao bi uvelike premašiti potrebe EU-a i njegovih 450 milijuna stanovnika, ali još nije jasno koliko će se često građani morati cijepiti kako bi ojačali imunitet u borbi protiv virusa.
Rubikova kocka
Globalno se cjepiva proizvode u mrežama farmaceutskih tvrtki i često u raznim fazama prolaze kroz nekoliko zemalja, čak i kontinenata, prije no što se nađu u šprici.
Samo u EU cjepiva protiv covida proizvode se u više od 30 tvornica, od Švedske do Španjolske. AstraZeneca navodi da ima proizvodne kapacitete na 25 lokacija u 15 zemalja, u lancu partnerstava koje je izvršni direktor jedne kompanije usporedio s Rubikovom kockom.
Njemačka tvrtka IDT Biologika sada planira ‘pokriti’ sve etape proizvodnog ciklusa. Sastavni dio njemačkog klastera bit će i proizvođači cjepiva BioNTech SE i CureVac NV, koji su izumili najnoviju tehnologiju cjepiva i oba su dobila državnu financijsku potporu.
Izgradnja kapaciteta za proizvodnju cjepiva ima smisla s obzirom na svjetsku potrebu za cijepljenjem protiv covida, potencijalno i više puta, ali i zbog prijetnje mogućih novih pandemija.
Kriza isključuje nadmetanje
Najveću učinkovitost jamče veliki proizvodni pogoni, posebno ako se uzme u obzir mogućnost da bi se raštrkanost kapaciteta u više zemalja u određenom trenutku mogla pokazati neekonomičnom.
Prashant Yadav iz američkog Centra za globalni razvoj kaže da je prag ekonomičnosti 100 milijuna doza godišnje. Pet zemalja moglo bi, vjerojatno, povećati proizvodnju bez većih troškova ali ako mnogi počnu proizvoditi male količine. “Na kraju ćemo svi plaćati veću cijenu”, kaže.
Kanadska vlada odlučila je u Montrealu izgraditi državni pogon koji bi od početka sljedeće godine trebao proizvoditi oko dva milijuna doza cjepiva mjesečno, znatno manje od tog praga.
Na pitanje hoće li tako mali obujam proizvodnje značiti veće troškove, u kanadskom Nacionalnom istraživačkom vijeću odgovaraju da im cilj nije nadmetanje s privatnim sektorom:
“Cilj je ustanove brzo reagirati na buduće zdravstvene krize”, naglasili su.
