Tko se bori u Nagorno-Karabahu i zbog čega?
Žestoki sukobi izbili su između Azerbejdžana i njegove etničko armenske regije Nagorno-Karabah 27. rujna, nastavljajući višedestljetni star sukob. Tijekom drugog dana sukoba, generalni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres pozvao je lidere Armenije i Azerbejdžana da hitno prekinu sukobe u Nagorno-Karabahu tijekom kojih je poginulo najmanje 65 osoba, u najsmrtonosnijem sukobu posljednjih godina.
Guterres je također pozvao obje strane da nastave pregovore i dopuste raspoređivanje monitora Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE).
U međuvremenu, očekuje se da će Vijeće sigurnosti UN-a održati 29. rujna izvanredne razgovore na zahtjev Njemačke i Francuske.
Gdje je Nagorno-Karabah?
Većinski planinska regija Nagorno-Karabah nalazi se unutar teritorije bivše Sovjetske države Azerbejdžan i u okvirima međunarodnog prava priznata je kao dio te zemlje.
No, etnički Armenci koji čine većinu od 150.000 stanovnika ove regije, odbacuju azerbejdžansku vlast.
Sukob između dvije zemlje izbio je 1988. godine uslijed zahtjeva etničkih Armenaca za neovisnošću Nagorno-Karabah regije u Azerbejdžanu i ujedinjenju sa Armenijom u trenutku kada se rušio Sovjetski savez.
Sam rat oko teritorije trajao je od 1992. do 1994. godine.
Prekid vatre dogovoren je 1994. godine čime su okončana krvoprolića koja su odnijela živote 30.000 ljudi. Više od milijun ljudi je raseljeno. Azerbejdžanci su napustili Armeniju, Nagorno-Karabah i pridružene teritorije, dok su Armenci napustili svoje domove u Azerbejdžanu.
Od tada počinju decenije manjih, ali smrtonosnih sukoba duž linije kontakta i zajedničke granice.
Kontakt linija dugačka oko 200 kilometara, razdvaja armenske i azerbejdžanske snage, a prema mjerenju Međunarodne krizne grupe, od 2015. godine na ovom prostoru zabilježena su 272 incidenta. Najmanje 236 osoba je ranjeno i ubijeno u tom periodu ne računajući 200 preminulih tijekom sukoba 2016. godine.
Zahtjev Nagorno-Karabaha za nezavisnost nije priznala nijedna zemlja. Ova regija danas preživljava gotovo u potpunosti zahvaljujući proračunskoj podršci Armenije i donacijama armenske dijaspore širom svijeta.
Zašto su sada izbili sukobi?
Tenzije između dvije strane pojačavale su se tijekom ljeta, te su u nedelju prerasle u direktne sukobe.
Trenutak izbijanja sukoba je također znajačan, jer su vanjske sile koje su ranije posredovale u sukobu, Rusija, Sjedinjene Države, Francuska, zauzete pandemijom COVID-19, nadolazećim predsjedničkim izborima u SAD-u i velikoj listi svjetskih kriza od Libana pa do Bjelorusije, piše Reuters, prenosi RSE.
Sukobi na nižoj razini u srpnju izazvali su samo prigušeni međunarodni odgovor. Tijekom višednevnog napada ubijeno najmanje 17 osoba, većinom vojnika sa obje strane kao i jedan civil.
Turska, koja je u srpnju i kolovozu držala velike vojne vježbe sa Azerbejdžanom, bila je još uočljivija u svojoj podršci u odnosu na ranije krize. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je u ponedeljak rekao da će Ankara stati uz Azerbejdžan ”svim svojim resursima i srcem”.
”Ovim napadom protiv Azerbejdžana, Armenija je ponovo pokazala da je najveća prijetnja miru i spokoju u regiji”, rekao je dan ranije turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.
Nije izravno odgovorio da li Turska opskrbljuje azerbejdžansku stranu vojnim stručnjacima, bespilotnim letjelicama i ratnim avionima, kao što Armenija tvrdi, a Azerbejdžan poriče.
Armenija i Nagorno-Karabah proglasili su izvanredno stanje i potpunu mobilizaciju kao odgovor na, kao što tvrde, azerbejdžanski napad na područje, uključujući grad Stepanakert.
Azerbejdžan koji je također uveo vanredno stanje i policijski sat, navodi da su pokrenuli vojnu operaciju kao odgovor na granatiranje duž Linije kontakta. Također su priopćili da su njihove snage zauzele kontrolu nad sedam sela.
Nagorno-Karabah je to negirao na početku, ali je kasnije njihov lider Arayik Harutiunian priznao gubitak ”pozicija”, te se zarekao da će vratiti nazad teritoriju. Kakvi su rizici?
Od 1988. godina u napadima je ubijeno oko 30.000 ljudi. U posljednjem nizu sukoba desetine ljudi je ubijeno, a nekoliko stotina je ranjeno.
Olesya Vartanyan, analitičarka Krizne grupe rekla je da je u ponedjeljak zabilježeno povećanje u raspoređivanju teške artiljerije poput raketa, čime se povećava rizik od civilnih žrtava, što bi na kraju dovelo do toga da je za obje strane teže da se povuku iz sukoba.
To bi moglo privući druge sile kao što su Turska i Rusija i destabilizirati Južni Kavkaz, značajan koridor za cjevovod koji prevozi naftu i plin.
Što bi moglo zaustaviti sukob?
Nekoliko zemalja, uključujući Rusiju i Kinu pozvale su na zaustavljanje nasilja, ali bez vidljivog utjecaja. Potencijalno, Rusija ima ključ: sa Armenijom ima sporazum o međusobnoj obrani i vojnu bazu, ali također uživa dobre odnose sa Azerbejdžanom, te su pozvali na prestanak napada.
Ako bi ruska diplomacija uspjela, Moskva bi mogla zaraditi pohvale za okončanje borbe u trenutku kada se nalazi pod oštrim kritikama na drugim frontovima, uključujući i podršku za Aleksandra Lukašenka nakon spornih izbora na kojima je osvojio šesti mandat, piše Reuters.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin razgovarao je u nedelju telefonom sa armenskim premijerom Nikolom Pašinjanom, ali još uvijek nema informacija o tome da li je pokušao razgovarati sa predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevim.
Europska unija pozvala je ranije obje strane da zaustave borbe kako bi spriječili rat punih razmjera, jer to je ‘zadnja stvar koja treba toj regiji’ rekao je Peter Stano glasnogovornik Europske komisije.
”Nema vojnog rješenja za ovaj konflikt”, rekao je Stano.
Iako su ranije postigli primirje, dvije zaraćene strane nikada nisu potpisale mirovni sporazum, unatoč posredovanju OSCE-a i Minsk grupe.
