Otkriveno da se voda na Mjesecu kreće

Znanstvenici su dugo vjerovali da na Mjesecu nema vode u tekućem stanju te da se na satelitu nalaze tek male nakupine leda u blizini njegovih polova.

Međutim, prije otprilike deset godina otkriveno je da je na površini Mjeseca zapravo voda, pomiješana s lunarnim tlom – regolitom, a sada su novi podaci iz NASA-inog Lunar Reconnaissance Orbitera (LRO) pokazali da se voda na Mjesecu kreće u zamršenom ciklusu, prenosi Novi list.

Na LRO nalazi se instrument nazvan Lyman Alpha Mapping Project (LAMP) koji traži vodu u dubokim polarnim kraterima koristeći ultraljubičasto svjetlo. LAMP detektira promjene u vrlo tankom sloju molekula na površini koje odgovaraju kretanju čestica vode. Znanstvenici shvaćaju da su molekule površinske vode vezane za regolit, ali nisu razumjeli zašto je voda pronađena u određeno vrijeme ili na različitim mjestima na Mjesecu.

Sada znaju da količina i položaj vode varira ovisno o doba dana, a voda se kreće oko površine dok se zagrijava. Kada površinske temperature dosegnu svoj vrhunac u lunarno podne, molekule se oslobađaju iz regolita te se odbijaju do najbližeg hladnog mjesta ili se uzdižu u tanku atmosferu. Nakon što se temperatura opet spusti, molekule u atmosferi vraćaju se natrag na površinu.

-Ovo je važan novi rezultat o lunarnoj vodi, vruća tema dok se naš svemirski program vraća fokusiranju na lunarna istraživanja –  neveo je u priopćenju dr. Kurt Retherford, glavni istraživač instrumenta LAMP sa Southwest Research Institute u San Antoniju u Texasu (SAD), kojeg prenosi Digital Trends.

Ovi nalazi su impresivni jer se molekule vode teško otkrivaju iz orbite. Svjetlost se odbija od površine Mjeseca, što otežava otkrivanje pokretnih molekula vode. Ranije su se “skakače” molekule vode smatrale anomalijom ili artefaktom načina na koji se svjetlost odbija, ali sada je LAMP pokazao da se voda zapravo kreće oko površine.

Pristup vodi je ključni uvjet za dugoročne misije na Mjesec, tako da bi ovi nalazi mogli imati praktičnu primjenu.

Mjesečeva voda potencijalno će se moći koristiti ljudi za proizvodnju goriva ili za zaštitu od zračenja i upravljanje toplinom, navode znanstvenici.