Intervju: Fra Vinko Marković – župnik župe UBDM Uskoplje

Fra Vinko Marković rođen je u Kotor Varošu 1966 godine. Osnovnu školu završio je u Kotor Varošu a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Filozofsko teološki studiji u Sarajevu.

Nakon ređenja, koje je bilo u Podhumu kod Livna, otišao je u Osovu kod Žepča. To je prva župa nakon Mlade mise. Nakon svećeničkog ređenja nije mogao mogao proslaviti svoju mladu misu u radnom mjestu, nego je misu slavio u Zagrebu. To je bilo početkom kolovoza 1992 godine. Ređenje ga je zateklo početkom rata.

Recite nam gdje ste sve do sada bili na župama?

Nakon svećeničkog ređenja koje je bilo u župi Podhum kod Livna, prvu službu obavljao sam u Osovi kod Žepča. Nakon Osove nastavio sam svoj životni put u Gučoj Gori, kod Travnika, zatim Vijaci kod Vareša, Busovači Motikama i Stratinskoj kod Banja Luke, u Sokolinama kod Kotor Varoša. Nakon Sokolina došao sam u Bugojno 2006. godine i tu proboravio četiri godine. U sadašnju župu Uskoplje došao sam 29. srpnja 2010 godine.

Koji su vam bili prvi koraci u župi?

Dolaskom u župu Uskoplje zatekao sam dotadašnjega župnika fra Krešimira Vukadina. Najprije sam se želio upoznati prvo sa župljanima a i kompletnim stanjem ove Župe.

Župu Uskoplje preuzeo sam koncem srpnja 2010.  Nakon preuzimanja Župe sa radnicima sam obišao sakralne objekte i snimio stanje koje sam zatekao. Za vrijeme domovinskog rata stradala je župna crkva, zapaljen je toranj, dom Sv Ante bio je uništen. Filijalna Crkva Svete Ane u Voljicu bila je poprilično oštećena, crkva glavosijeka Svetog Ivana Krstitelja bila je također oštećena a filijalna crkva na Pidrišu je bila nagrižena zubom vremena.

Što se uradilo po tom pitanju?

2011. godine, krajem srpnja započeli smo sa uređenjem župnoga dvorišta, postavljena je ograda,urađene slivne vode postavljena je trasa unutar župnog dvorišta. Pristupilo se kasnije postavljanju rasvjete, te je na koncu postavljen i Gospin kip u župnom dvorištu. Time smo radove u 2011 godini završili. Polovinom 2012. godine nastavili smo sa radovima na hortikulturi u župnom dvorištu, te nakon urađenih radova prešli na filijalnu crkvu u Voljicu, negdje početkom šestog mjeseca. Do konca 2013 godine odradili smo dobar dio unutrašnjosti crkve i time završili radove za tu godinu. U 2014. godini završili smo fasadu crkve Svete Ane u Voljicu a onda nastavili radove na filijalnoj crkvi na Pidrišu koji su potrajali do konca godine.

Završetkom crkve na Pidrišu, bilo je potrebno završiti dom Svetog Ante u Uskoplju. Najprije smo odradili dvoranu a onda pristupili radovima na fasadi, tako da je te godine dom Svetog Ante dobio prekrasan izgled. Nakon urađenih radova na domu Svetog Ante, iduće godine se krenulo sa kamenom unutrašnjosti župne crkve i popravkom orgulja stradalih za vrijeme domovinskog rata. Paljenjem tornja na župnoj crkvi stradale su i orgulje u crkvi, koje su nabavljene 1970 godine. 2015. godine Imali smo kolaudaciju orgulja pred sam patron Župe. U 2016. godini započeli smo sa obnovom crkve glavosijeka Svetog Ivana Krstitelja u dobrošinu. Bilo je i tu puno posla.

Odrađena je unutrašnjost crkve, toranj i vanjska fasada, te urađeno vanjsko dvorište i oborinske vode. U 2017 godini u župnom dvorištu postavili smo kamenu i kovanu ogradu, tako da je dvorište dobilo još ljepši izgled.  Prošle godine župna crkva je dobila i unutarnje osvjetljenje. Postavljena su tri velika lustera u glavnoj lađi a u sporednoj lađi na stubovima, postavljeni su manji lusteri a ovim hvale vrijednim projektom, župna crkva dobila je novi sjaj.

Treba naglasiti kako su sve naše župne knjige digitalizirane i kako je trebalo jako puno vremena i truda da bi se to uradilo.

Koliko ste zadovoljni urađenim do sada je li se moglo više ili bolje?

Dolaskom u župu Uskoplje, snimio sam situaciju, i u najboljoj namjeri krenuo raditi sve što je u mojoj moći a na korist župi i župljanima. Nakon ovih nepunih devet godina, u prvom redu zahvalan sam Bogu, zatim našim  Uskopljacima, gdje god se nalazili, jer bez njih  se ne bi moglo učiniti ništa. Ovim putem svim Uskupljacima, koji žive na ovim prostorima i onim koji su rasuti diljem svijeta,od srca zahvaljujem na svakom vašem daru. Otkidali ste od svojih usta da biste dobili ono što imate danas. Uvijek sam govorio da su Uskopljaci zaslužili puno više nego što imaju što se tiče sakralnih objekata i svega onoga što posjeduju. Još jednom Uskopljacima velika hvala ali i prijateljima u Skoplja. Ovdje moram spomenuti i našega fra Antu Batinića, koji je preko svojih prijatelja pomogao župi Uskoplje. Posebno moram spomenuti gospođu Hany Hochmman, koja je nesebično pomagala u obnovi ovih sakralnih objekata. Mi smo Uskopljaci svjesni stanja kroz koje smo prošli, ruševina naših svetinja onoga što nas je povezivalo. Naša ljubav prema našim svetinjama bila je puno jača od mržnje i zuba vremena, koji su uništavali naše sakralne objekte.

No vratimo se mi planovima za budućnost. Što mislite što bi trebalo još uraditi na našoj župnoj crkvi ili u našoj župi?

Što se tiče daljnjih radova na području Župe u Skoplje,  ima tu još posla.  Bilo bi lijepo postaviti vitraje na žučnoj crkvi, zatim malo bolje urediti grobljanske kapelice i groblja, ali o tom po tom. Vrijeme je pred nama, Bog nam je dao mogućnost da učinimo još puno više, kako bi svima nama ovdje i onima koji dolaze bilo puno ljepše.  

Kao i većina župa i naša župa je osuđena na odlaske kako pojedinaca tako i kompletnih obitelji. Molimo vas vaš komentar na ovu novonastalu situaciju.

Što se tiče migracija, odlazaka sa ovih prostora ili prostora naše države, svjesni smo činjenica u novije vrijeme da dobar dio građana Bosne i Hercegovine napušta ove prostore. Otkad je svijeta i vijeka ljudi su mijenjali svoja prebivališta, pa i sam Abraham na Božiji poticaj napušta dotadašnje mjesto boravka. Isus pred okrutnih Herodom bježi u Egipat da bi spasio živu glavu. Kroz povijest spasenja i kroz povijest crkve ljudi su tražili bolje uvjete života. Svjesni smo činjenica u novije vrijeme da i na našim prostorima ljudi jednostavno traže bolje uvjete za život. Nisam političar i ne želim nikoga osuditi i ne tražim krivca za odlazak ljudi sa ovih prostora. Tijekom proteklih osam godina iz ove župe otišlo je oko 2.000 ljudi.

Mnogi će postaviti pitanje, zašto. Bog ne želi čovjeku ograničiti slobodu gdje će živjeti i čovjek čovjeku ne može ograničavati slobodu. Gdje će otići i gdje će se nastaniti. Hoće li otići negdje u nepoznato ili u zemlju gdje će imati puno bolje uvjete za život dostojnoga čovjeka. Mi možemo bilježiti samo statistiku i govoriti, ove godine je otišlo toliko i toliko ljudi. Čovjeka ne možemo zaustaviti jer ne možemo osigurati uvjete koje on traži. Na svakom koraku sevvidi odlazak vjernika sa ovih prostora. U crkvi, u zajedničkom druženju. Svjesni smo svi tih odlazaka, ne želimo ljude zadržavati. Ne želimo ih niti tjerati sa ovih prostora. Svaki čovjek donosi odluku gdje će živjeti. Oni koji su otišli sa ovih prostora, kada se vrate u svoj zavičaj, različita su iskustva.

Jedni se hvale da im je dobro, drugi kukaju, da mnoge stvari koje su očekivali nisu našli. Znači različita su iskustva ljudi koji su napustili ove prostore. Nitko nije otišao sa ovih prostora što je volio, nego neka ga je pod navodnicima muka naterala. Napustili su ono što su očevi vjekovima gradili na ovim prostorima. Rodni kraj i rodnu grudu ne napušta se lako, od stoljeća sedmog tu Hrvati žive. Jesmo li mi generacija koja će tu tradiciju napustiti. Crkva nema vlast i moć niti sposobnost zaustaviti ljude,koji jednostavno napuštaju ove krajeve. Crkva se može pobrinuti za one osobe vjernike koji ostaju ovdje i pružiti im ono što od crkve očekuju. Mnogi vjernici koji su radili u inozemstvu, žele se vratiti u svoj rodni kraj a crkva kao zajednica podržava takve povratke a i oni koji žive na ovim prostorima. Uvijek su dobrodošli ljudi koji se želi vratiti u svoj kraj, po onoj staroj: „Nema raja bez rodnoga kraja“.

Ove godine imamo krizmu. Recite nam koliko ima krizmanika i koja su još događanja važna u ovoj godini?

Što se tiče pastorala u župi sve ide po planu. Ove godine u našoj župnoj zajednici uz redovite je pastoralne obveze imamo i i sakramenat krizme, koji ćemo proslaviti 1. lipnja 2019. godine. Za krizmu se priprema oko 90 krizmanika. To je broj koji veseli ovu župnu u zajednicu i  ujedno veliki događaj za 90 obitelji ali i za cijelu ovu dolinu. Na nedjelju Presvetog trojstva 16. lipnja ove godine proslavt ćemo prvu svetu pričest u ovoj župnoj zajednici, gdje se priprema 41 prvopričesnik, koji će po prvi puta primiti tijelo Kristovo. To su dva događaja za ovu župnu zajednicu. Zatim imamo proslave patrona Svetog Ante, Svete Ane, Velike Gospe, glovosijeka Svetog Ivana Krstitelja, blagoslov polja u proljeće i jesenski blagoslov polja. Prošlih godina ova župna zajednica imala je 5 mladih misa,  što je ponos ne samo ove župe nego i cijeloga uskopaljskog kraja. Ne samo u Uskoplju nego i u susjednim župama: Bistrici, Skopaljskoj Gračanici, Kandiji, Glavicama i Bugojnu slavile su se Mlade mise. Ovu uskopaljsku dolinu možemo nazvati i dolinom duhovnih zvanja. Koga je bog kušao kroz povijest njega je i darovao sa novim pastirima, koji će voditi župne zajednice i brinuti se za stado koje im je Bog povjerio.

Kakva je suradnja sa susjedima župama?

Župa Uskoplje sa susjedom župama čine bugojanski dekanat, u kojem se nalazi 10 župa, od Uskoplja koja je najstarija župa ovoga kraja. Tu imamo još devet župa: Skopaljska Gračanica, Bistrica, Kandija, Glavice, Bugojno, Suho polje, Kupres, Podmilačje i Dobrići.  Tu je pripadala i Župa Rastičevo. Tu sam u bugojansko u dekanatu već 14 godina i vrlo mi je drago da mogu komunicirati sa svima svećenicima. Što se tiče suradnje mogu reći da je ona fer i korektna. Mi svećenici bugojanskog dekanata susrećemo se redovito na božićnim i uskrsnim ispovijedima, zatim na koronama, patronima župa a nisu rijetki susreti i privatno, gdje su mi svećenici susrećemo, razgovaramo, dijelimo naše i svećeničke i ljudske probleme. Bogu hvala da je to tako i zajedno kao i ostali vjernici, možemo puno toga uraditi. Složna braća kuću grade, kako među vjernicima tako i među nama svećenicima i jednostavno tako možemo i moramo.

I za sam kraj recite nam kako ste zadovoljni radom sa mladima odnosno Framom?

Što se tiče franjevačke mladeži, ovdje u župi Uskoplje mi smo vrlo zadovoljni. Frama je na razini crkve započela sa radom negdje 1995. godine. Frama je nastala u Italiji, gdje su pojedini svećenici osjetili potrebu što više se povezati sa mladima, koji su već u crkvi. Ta ideja došla je i na ove prostore  u našoj provinciji Bosni srebrenoj. Što se tiče rada frame u Uskoplju. Dolaskom u Uskoplje zapazio sam grupu mladih, koji su se tu okupljali na zajedničke sastanke, družili se i bili aktivni u ovoj župnoj zajednici. Kod samo ga dolaska 2010. godine rad sa franjevačkom mladeži preuzeo je tadašnji župni vikar Davor Dominović. Frama je osnovana puno ranije i dobro se radilo sa mladima. Mi smo nastavili taj rad i tražili još veću povezanost u ovoj župnoj zajednici sa mladima. Danas Frama broji oko 70 mladih osoba i muških i ženskih, koji je vrlo rado dolaze na sastanke dijele svoja mišljenja međusobno,prisutni su na liturgijskim slavljima, zatim odlaze na sastanke i druženja. Kad su u pitanju naša nadbiskupija ili franjevačka provincija tu su uvijek spremni pomoći a to je najčešće kad su u pitanju proslave mladih misa, čišćenje i uređenje crkve, te pomažu svećenicima u karitativnom djelovanju. Podjela paketa za božićne i uskrsne blagdane ili bilo kakva druga humanitarna akcija mogu biti primjer i drugima i odraslima. Dosta su povezani sa župnom zajednicom i upravo su oni njena i naša budućnost.

Zahvaljujemo fra Vinku Markoviću, župniku župe Uskoplje na ovom ugodnom i iskrenom razgovoru. Zahvaljujemo mu i na osobnoj podršci portalu Uskoplje.info i kako sam kaže kako je jedva čekao da se netko odvaži i krene pisati o našem kraju i našim ljudima. Jedno veliko Hvala.