Danas, 4. listopada, Katolička Crkva slavi spomendan svetog Franje Asiškog, jednog od najpoznatijih svetaca i utemeljitelja franjevačkog reda. Ova je godina za franjevačku obitelj posebno važna jer se obilježava 800. obljetnica njegova preminuća.
Franjo je rođen u Asizu krajem 1181. ili početkom 1182. godine, u obitelji imućnog trgovca tkaninama. Odrastao je u blagostanju, privlačili su ga viteštvo i slava, no nakon sudjelovanja u ratu, zarobljeništva i bolesti njegov se život postupno počeo mijenjati.
Prema franjevačkoj predaji, posebno važan trenutak dogodio se u crkvici svetog Damjana, gdje je Franjo doživio poziv Raspetoga. Počeo je obnavljati zapuštene crkvice, a potom se odrekao očinskog bogatstva i izabrao život u siromaštvu i služenju drugima.
Od bogatstva do služenja najpotrebnijima
Jedan od najvažnijih trenutaka njegova obraćenja bio je susret s ljudima oboljelima od gube. Franjo je kasnije u svojoj Oporuci zapisao kako mu je susret s njima ranije bio težak i odbojan, ali je upravo kroz služenje njima doživio duboku unutarnju promjenu.
Njegov način života privukao je prve sljedbenike, a mala zajednica s vremenom je prerasla u veliki franjevački pokret. Papa Inocent III. odobrio je njihov oblik života 1209., dok je konačno Pravilo Reda manje braće papa Honorije III. potvrdio 1223. godine.
PREPORUKA ZA VAS
Franjo je svojim životom nadahnuo i svetu Klaru Asišku, uz koju se razvila zajednica klarisa.
Susret sa sultanom usred rata
Među događajima koji posebno svjedoče o njegovoj želji za mirom i dijalogom bio je susret s egipatskim sultanom al-Malikom al-Kamilom 1219. godine, tijekom Petoga križarskog rata.
Franjo je, zajedno s bratom Iluminatom, otišao u muslimanski tabor kako bi razgovarao sa sultanom. Iako točan sadržaj njihova razgovora nije poznat, susret se danas često ističe kao snažan primjer dijaloga i približavanja drugome usred ratnog sukoba. I sam papa Lav XIV. u poruci povodom 800. obljetnice Franjine smrti posebno je istaknuo njegovu poruku mira i sposobnost da „gradi mostove“ tamo gdje postoje podjele.
„Hvaljen budi, Gospodine moj…“
U posljednjim godinama života Franjo je, unatoč teškoj bolesti i oslabljenom vidu, sastavio Pjesmu stvorenja, poznatu i kao Pjesma brata Sunca. U njoj zahvaljuje Bogu za sunce, mjesec, vodu, vatru, zemlju i sva stvorenja.
Pjesma u sebi nosi i prihvaćanje patnje, oprost i smrt, koju Franjo naziva „sestrom“. Upravo je briga za stvoreni svijet jedna od tema koje se snažno povezuju s njegovom duhovnošću, a ovogodišnji završetak Vremena stvorenoga 4. listopada podudara se s 800. obljetnicom njegova preminuća.
Franjo je preminuo 3. listopada 1226. godine u Porcijunkuli, pokraj Asiza. Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim već 1228. godine.
Osam stoljeća kasnije – poruka koja i dalje traje
Osamsto godina nakon njegove smrti, franjevačka obitelj tijekom 2026. godine obilježava posebnu obljetnicu njegova „Tranzita“ – prijelaza iz zemaljskog života u vječnost. Sveta Stolica proglasila je i posebnu jubilarnu godinu svetog Franje, koja traje od 10. siječnja 2026. do 10. siječnja 2027. godine.
Njegova poruka i danas ostaje usmjerena prema jednostavnosti, služenju, brizi za siromašne i potrebite, oprostu, miru i poštovanju svega stvorenoga.