Obljetnica zločina u Buhinim Kućama kod Viteza: Ubijeno je 27 vojnika i civila

9 siječnja, 2025 admin

Jedan od najtežih dana obrane Viteza, ali i cijele Lašvanske doline je 9. siječnja 1994. godine.

Tada su u ranim jutarnjim satima, pod okriljem maglovite i vrlo hladne noći, pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH i MUP-a probile crte obrane Prve bojne Viteške brigade HVO-a, upali u viteško prigradsko naselje Buhine Kuće i napravili pokolj.

Naknadno oslobođene

Ubijeno je i masakrirano 27 vojnika i civila, a među njima je bilo žena i staraca, piše Nedjelja.ba.

Time je presječena prometnica Vitez – Busovača, a krajnji cilj bio je spojiti se sa snagama u Vraniskoj, udaljenoj od Buhinih Kuća manje od 1.000 metara i tako Lašvansku dolinu presjeći na dva dijela te obranu tog područja dovesti u bezizlaznu situaciju.

Da bi se u tomu i uspjelo istovremeno su na još nekoliko mjesta napali crte obrane Viteza.

Između ostalih, u tim su borbama poginuli istaknuti pripadnici HVO-a, članovi zapovjedništva Treće bojne Viteške brigade, Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković.

Ipak, 14. veljače, nakon svakodnevnih borbi, pripadnici HVO-a su oslobodili Buhine Kuće, kada se u potpunosti vidio razmjer strašnog zločina koji su 9. siječnja počinili pripadnici Armije BiH i MUP-a.

U borbama za oslobađanje Buhinih Kuća 14. veljače teško je ranjen, a dan kasnije je preminuo bolnici Dr. fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, istaknuti zapovjednik, bojnik Jozo Plavčić Đokac.

Kratka kronologija

Kronologija važnijih ratnih događanja u Lašvanskoj dolini kaže kako su se u prosincu 1993. između vojnih postrojbi Hrvata i Bošnjaka najžešće borbe vodile za Križančevo Selo.

Upravo su u tom mjestu 22. prosinca probijene hrvatske crte obrane te je počinjen jedan od najvećih pojedinačnih zločina u posljednjem ratu u BiH za vrijeme aktivne borbe.

Ubijena su ukupno 63 hrvatska civila i vojnika HVO-a, a angažiranjem svih raspoloživih snaga spriječeno je spajanje bošnjačkih postrojbi u Starom Vitezu i izvan grada.

Samo 18 dana od tog zločina, ovoga puta nekoliko stotina metara istočnije, dok su rane iz Križančeva Sela još uvijek bile svježe, 9. siječnja 1994. Hrvatima u potpuno opkoljenoj i blokiranoj Lašvanskoj dolini dogodila se nova strahota.

Početak kraja

S oslobađanjem Buhinih Kuća borbe u Lašvanskoj dolini svedene su na minimum, barem u odnosu na prosinačke i siječanjske.

Obje su strane bile iscrpljene u sukobu čiji se kraj tada nije nazirao.

Hrvatsko vijeće obrane održalo se unatoč brojčanoj nadmoći ARBiH koja nije više bila u stanju za ozbiljnije napade na tom području.

Činilo se kako su i bošnjački političari shvatili da vojna borba s Hrvatima u Središnjoj Bosni više nema smisla te da je pobjeda nad HVO-om nemoguća.

Logičan slijed je bilo potpisivanje primirja, i to u Washingtonu, samo mjesec dana kasnije, 18. ožujka 1994. kada je i dogovoreno formiranje Federacije Bosne i Hercegovine s 10 kantona.

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor poslao je Nedjelja.ba točan popis pobijenih 9. siječnja 1994.

Bitno je napomenuti da mnogi bojovnici HVO-a nisu ubijeni u borbama već nakon zarobljavanja.

Imena ubijenih

1. Mario (Marko) Barišić, (1974.), HVO;

2. Anto (Mato) Božić, (1972.), HVO;

3. Marko (Dragutin) Buhić, (1957.), HVO;

4. Mario (Josip) Buligović, (1972.), HVO;

5. Ankica (Zdravko) Grbavac, (1971.), civil;

6. Danijel (Anto) Grbavac, (1992.), beba;

7. Mladen (Rafael) Grgić, (1973.), HVO;

8. Nikola (Pero) Janković (1932.), HVO;

9. Toni (Ivan) Jazvić, (1975.), HVO;