50. rođendan Woodstocka

Vikend slobode i rock glazbe, proslava ljubavi i utopijskih ideala. Nadobudna mladež pretvorila je farmu u državi New York u manji grad. Woodstock je bio mnogo toga, ali jedno je sigurno – mnogi ga doživljavaju najvažnijim kulturnim događajem generacije, piše Hina.

Festival mira, ljubavi i glazbe u četvrtak će obilježiti 50. godišnjicu i time ponovno potaknuti nostalgiju za vremenima kad je rock bio mlad, boje psihodelične, a duga kosa je bila izjava.

Procjenjuje se da se u četiri dana, od 15. do 18. kolovoza 1969. na farmu Maxa Yasgura slilo između 400 tisuća i pola milijuna ljudi kako bi sudjelovali na ‘partyju’ na kojem su svirale buduće ikone poput Janis Joplin, Jimija Hendrixa i Carlosa Santane, a publika umrljana blatom plesala na kiši, često bez odjeće i pod utjecajem opijata.

Organizatori su ulaznicu za festival, na kojem su svirali i danas legendarni bendovi poput Creedence Clearwater Revivala, britanskog The Whoa te kvarteta Crosby, Stills, Nash & Young, isprva planirali naplaćivati 18 dolara.

Financirali su ga ambiciozni mladi poduzetnici John Roberts i Joel Rosenman, udruživši se s Michaelom Langom i Artijem Kornfeldom i vidjevši u tome odličnu prigodu za promociju budućeg glazbenog studija u New Yorku. Svi su bili u dvadesetim godinama.

Vijest tom o festivalu, međutim, neslućeno se proširila i prema farmi je krenulo na tisuće mladih, stvorivši gužve na seoskim cestama prema White Lakeu, zaseoku u blizini gradića Bethela koji se nalazi oko 100 kilometara jugozapadno od Woodstocka, grada po kojem je festival dobio ime.

Pokretači festivala nisu imali izbora nego proglasiti da će Woodstock, kao i ljubav, biti besplatan.

“Ako se sjećate Woodstocka, niste ondje bili”

S glazbom je krenula i kiša, ubrzo je nestalo i hrane, a iznad lokacije su letjeli helikopteri, nekad dovozeći glazbenike, nekad zalihe.

Usprkos blatu i upozorenjima o lošem LSD-ju, mit o Woodstocku živi i dalje. Festival se slavi kao svjetionik nade u turbulentnim 60-im godinama obilježenima atentatima, nemirima i Vijetnamskim ratom.

Danny Goldberg, dugogodišnji poznavatelj glazbene industrije koji je kao 19-godišnjak pratio festival za Billboard, prisjeća se tog vikenda kao događaja s “mnogo nasmiješenih ljudi”.

“Odmah me obuzela ta atmosfera – idilična misao hipijevskog bratstva i sestrinstva koja se rijetko manifestirala, čak i u to doba”, kazao je iz svog ureda na Manhattanu.

“Ali na Woodstocku je bila poprilično opipljiva, od minute kad sam stigao do trenutka kad sam otišao”.

Ako se sjećate Woodstocka, zapravo niste bili ondje, kaže izreka. Festivalska sjećanja publike, ali i organizatora, često su obojana utjecajem droge.

Glasine postoje, no ne i dokazi, da su se Woodstocku rađale bebe. Potraga i dalje traje, a zasad nitko nije priznao da je rođen na festivalu, iako je vrlo vjerojatno da su mnogi tamo začeti.

Tadašnji izvještaji prenosili su kako je traktor koji je čistio otpad nakon festivala pregazio jednu osobu u vreći za spavanje i da je najmanje jedna osoba preminula zbog predoziranja.

Neskloni mediji

Mainstream mediji festivalu nisu bili naročito skloni.

New York Times je tada pisao kako “snovi o marihuani i rock glazbi koji su privukli 300 tisuća obožavatelja” imaju smisla kao porivi bilo kojeg bezglavog krda.

“To je završilo kao noćna mora, u blatu i žabokrečini. Kakva je to kultura koja može proizvesti takav nered?”, pitale su se te novine.

No Annie Birch, koja je kao 20-godišnjakinja s prijateljima stigla na festival, prisjeća se Woodstocka kao “miroljubivog, ako se u obzir uzme tolika masa ljudi”.

“Ona luda kiša. Imali smo nevjerojatnu vatru koja se nikad nije ugasila”, kazala je za AFP.

“Svi oni bendovi postali su kultni”, istaknula je i zaključila kako je događaj bio “legendaran”.

Vlasnik farme Yasgur je nakon festivala otkrio za televiziju da se jako prestrašio kad je vidio to “more ljudi”.

No “poslije sam zbog toga imao grižnju savjesti jer nije bilo nikakvih problema – dokazali su meni, a i cijelom svijetu, da nisu došli raditi nevolje”, naglasio je.

“Stigli su upravo zbog onoga za što su i rekli da stižu – zbog tri dana glazbe i mira”.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *